VRATITE NAM IME! VRATITE NAM ČAST, UGLED I PONOS!
Da se prisjetimo:
Ne tako davno, bijaše jedan trener po imenu Miloš Kostić. Kao što obično rade treneri kad preuzmu klub i Miloš je tako prekrižio nekoliko fudbalera koje je doveo prethodnik. Među njima je bio i Jadranko Bogičević.
I onda:
https://www.sport1.ba/premijer-liga-bih ... luba/58119
Uhljup po imenu Jadranko se udružio sa uhljupom Đidićem, popljuvao klub koji mu je sve u karijeri dao, popljuvao navijače i sve što je imao sa klubom. Uprkos svemu tome, dotični biva vraćen u klub, unatoč njegovom nekvalitetu biva forsiran, uprkos njegovim stalnim greškama uporno igra svaku utakmicu. Kao šlag na tortu uhljup dobije kapitensku traku na ruku. Kapitensku traku kluba koji je popljuvao i kojeg je bezbroj puta sjebao svojim greškama i autogolovima. Naravno, ne treba zaboraviti ni one krvničke startove na fudbalere Željezničara tokom njegovog boravka u Olimpicu, ali i one konflikte i psovke upućene navijačima. I da, dobije novi ugovor!
Sada evo, četrnaestog januara 2019. godine Srđan Stanić je igrač Željezničara. Vidimo da nismo ništa naučili na primjeru Bogičevića.
Godinu dana nakon što je dotični postavljao i izmišljao razne uvjete da bi potpisao novi ugovor i na kraju prešao u redove najvećeg konkurenta za titulu. I to nije sve. U utakmicama Zrinjskog protiv njegovog bivšeg kluba koji mu je dao sve u životu, Stanić je bio spreman život dati kako Željezničar ne bi uspio. Radovao se golovima kao rođenju vlastitog djeteta, slavio ih kao da su mu posljednji, pjevao razne pjesme i Bog zna šta još. Brzo je on sve zaboravio, šta mu je Željo dao u životu, koliko mu je Željo pomogao u karijeri, kolika su mu Željo i navijači podrška bili tokom oporavljanja od one teške povrede. I on je popljuvao sve to, klub i ruku koja mu je sve omogućila, navijače koji su mu skandirali, posvetili transparent...
I eto, danas je Stanić novi igrač Željezničara. Otišao da osigura egzistenciju i pri tom pljunuo na klub. Valjda nije uspio osigurati egzistenciju, pa sad kao da se ništa nije desilo misli prodavati nama neku priču vojnik kluba, borben, gine na terenu i šta sve ne. E ne može tako smradu.
Ko jednom napravi izdaju, taj je svoje završio. Pogotovo kada se radi o izdaji mog kluba. Brzo se sve zaboravilo, a ne smije se zaboraviti. Brzo je i on zaboravio svoje postupke, ali ja znam da neću nikad zaboraviti, ali nikad ni oprostiti.
Srđane Staniću,
To se zove ljubav: Jakub Blaszczykowski će igrati džabe za Wislu
http://www.klix.ba/clanak/190109158
E sad postavi sam sebi pitanje i odgovori. Da li si ti vojnik kluba nakon svega što si učinio?
Jasno nam je svima da Željo više nije što je bio, a po svemu sudeći nikad više neće ni biti. Jednostavno, takvi su ljudi danas. Nema više onih poput Joška Domorockog, Josipa Bukala, Suvada Katane, Dimitrija Dimitrijevića, Ivana Osima, Josipa Katalinskog i drugih. Zamijenili su ih Stanići, Bekrići, Bogičevići, Vranješi, Zečevi
i drugi. Nisu više ni navijači kao prije. Nema jedinstva, nema ljubavi i odanosti kao ranije. Jednostavno, ne dišemo svi kao jedan. Kako na terenu, tako i na tribinama. A šta će nam gore od toga?
Uglavnom jasno nam je da smo postali predmet šprdanja i ismijavanja, ali i pored toga ima li neko ko se stidi ovoga? Ima li neko svjestan u klubu ko će stati u kraj ovim ublehama i samoprozvanim legendama poput Stanića, Bekrića i sličnih? Mene je zaista stid i boli me što ću nakon svega morati gledati tog izdajnika na terenu. Još jednog u nizu.
Dok je nekome san da bar jednom zaigra na Grbavici ovaj mrtvi, usrani, smrdljivi alkoholičar i pušač svega i svačega će nakon svega što je uradio opet dobiti priliku. E da nas hoće i sjebati do kraja. Samo mi se nameće pitanje: "Kakav je to on čovjek kad zna šta je sve učinio i ima hrabrost da ponovo obuče taj dres?" Imaš li bar malo časti Srđane, je li te bar malo stid? Ja zaista ne bih mogao, divim ti se kad možeš igrati za klub čiji te navijači mrze. STIDI SE TI, A POGOTOVO OVI KOJI SU TE DOVELI!
VRATITE NAM IME, PONOS, ČAST I UGLED!
MARŠ IZ SVETINJE!
Eto, ovim postom završavam poglavlje o Staniću jer nije vrijedan pomena. Ja mu želim sve najgore što se može pomisliti što se njega lično tiče.
To sam morao, jednostavno ne mogu preći preko toga i ljut sam, pogotovo kad ga vidim kako je razvukao osmijeh na onim slikama. Eh sad, Osimu želim mnogo sreće i da se vratimo na stazu stare slave. Pojačanja će trebati sigurno, a po meni sa ovim što imamo to su minimalno: stoper za prvih 11, zamjena za Blagojevića, krilo za prvog tima, krilo za klupe jer onoj dvojici lažnih ne vjerujem, napadač za klupe. Sretno nam i nek je počelo.
