čet sep 26, 2019 11:21 am
Klasicna fudbalska abeceda Amara Osima. Zanimalo me da malo to sve posmatram nekoliko kola bez komentara, uzdrzao sam se komentara i poslije derbija, uzivao, onako ,u sebi. I poznavajuci raniji rad naseg trenera, bilo mi je bas interesantno da li ce se sve ponavljati prakticno istim tokom. Pokazalo se da hoce jer je to jednostavno tako. Dominator u fudbalskom smislu, covjek koji uspijeva da skroji vrijeme, nacin, tempiranje forme, analizu svega, na svoj prepoznatljivi nacin i koji to prakticno upotrebljava na terenu.
Ja sam cak i prije derbija bio apsolutno miran, siguran u pobjedu. Naravno, niko nije mogao ocekivati tako ubjedljivu pobjedu, ali sam bio siguran u to. Evo i zasto.
Kolo ili dva prije derbija, pitari su igrali a na tribinama je bio Amar. Trenutno me je to vratilo u onu godinu kada smo na Kosevu dobili 3-0 i kada su dominirali Beslija, Muratovic i ekipa. Do tog momenta pitari su cak bili i prividni favoriti. Ista scena, Amar prati utakmicu. To mi je bio flash pravi. Slijedilo je to sto je slijedilo. Bas sam nesto bio miran , jer se nije moglo desiti da poslije onog i onakvog poraza u derbiju prije ovoga, desi nesto slicno,
Sve ovo sada sto se desava je posljedica jednog dobrog rada. Ne raduje mene jucer iskljucivo visoki rezultat. U proslom kolu smo dobili jedva 1-0 i to golom koji je neobicno atraktivan ,a da se on nije desio ,moguce da bi se okliznuli rezultatski. Nego je taj gol dosao kao nagrada. Nekada te nagradi situacija. Ali ono sto mene licno posebno raduje jeste kako igraci udju i kako zavrse utakmicu. Sa kojim tempom pocnu i da sa priblizno istim tempom zavrse utakmicu. Ranije je bilo, damo dva gola, i cekamo kraj utakmice. A ovo je bilo u ritmu ,golovi i nisu vazni koliko je vazno da si 90 minuta ozbiljna ekipa. E mene taj momenat posebno raduje. Kada se igrac ponasa kao profesionalac i odigra svojih 90 minuta. Pa da je i ostalo npr 3-0, taj dio kako je igrac postavljen na terenu, stav cijele ekipe da se utakmica igra dok sudija ne svira kraj, to je nesto sto je postignuto dobrim radom.
Ono dalje sto mi se svidja je nacin kako su osvjezeni pojedini igraci i nacin odrzavanja naspanovanosti igraca koji ne igraju punu minutazu. U stanju je Amar da odmori nekoliko igraca u ovoj uslovno slabijoj utakmici, a da dobije impuls od igraca koji imaju manje minuta. Borba za mjesto u timu. Fantasticno. Imas odmorne E.Zeca, Dadu, Stevanovica, Veselog...a dobjas majstora Stilica, Ramovica drzis u naponu da on ocekuje da ce igrati, vraca malog Hajdara da se osjeti dobro i da se racuna na njega, Asima Zeca malo kaznis, pa mu opet das da igra, da on skonta da ima sansu da se vrati ako bude dobar na treninzima, Zajmovic isto tako...pa mu oni vrate. Stilic majstorijama, Ramovic nekim trudom na terenu, Zajmovic golom, Hajdarevic golom, Asim Zec golom....fantasticno. I tako se pravi zadovoljstvo u ekipi od igraca koji ne mogu odmah igrati u prvih 11. Jer ih ima 18. Pa i Mujezinovic dobije mogucnost da se vrati. To je meni vrhunac trenerske pedagogije, fudbalska abeceda i psihologija prema igracima koji onda postaju ekipa i cjelina. Bez obzira na trenutne rezultate, hemija u ekipi koja se osjeti je veca vrijednost od ovih 6 golova, cak i od derbija samog, jer ovo dugorocno moze dobiti vrijednost. Tako titula zamirise.
Samo da ovako nastave, da budemo tim sa stavom, odlucnoscu, uz malo srece koja obavezno nagradi kada ekipa postane jedno i kada za cilj ima prvenstveno zajednistvo, docice kao posljedica uvijek dobar rezultat. Dobar rezultat je uvijek neminovna pojava dobrog rada tamo gdje dobro radis.
Idemo dalje. Cestitke igracima i strucnom stabu.
VOLIM TE ŽELJO !