ned jun 16, 2019 4:00 pm
Razočaran kao i svi, svim i svačim.
Razočaran upravom, razočaran Amarom, razočaran navijačima, razočaran ...
Šta sad, da li odustati od Želje ili istrpiti, biti svestan trenutka i lične krivice za sve ovo, naoružati se strpljenjem i čekati bolje ljude i bolje dane.
Realnost su ovi ljudi u upravi, bojim se da je realnost da za dugo u strukture kluba neće ući neko kvalitetan, realnost je Amarov ugovor na još tri godine, realnost je da će sa kvalitetnim pojačanjima ići malo teže.
Šta ću, moja ljubav prema Želji je tolika, da sam spreman progutati i žabu i Bože zdravlja moj mjesto na sjeveru se zna, sa Amarom na klupi Želje ili bez njega, sa Misketom na čelu Želje ili bez njega. I ja bih želio nerealno a to je da ova dvojica budu istovremeno u klubu. Objektivno Senad može samo lud ući sada u klub, ali kada bi on to uradio i pored svega, jedino bih njemu priznao da voli Želju više od mene.
Šteta, život je tako kratak, je.bu nas interesi i ega pojedinaca, malo nas ima i još k tome ne možemo naći ni najmanji zajednički sadržilac.
Moj ŽELJO vidimo se mi aBd u augustu u Dolini ćupova, pišaj ostale.
1921. godine Dimitrije Dimitrijević, Ludvig Leple, Stjepan Katalinić i ostali radnici iz Željezničke radionice skupljaju novac za kupovinu lopte i dresova na kojima je bila kao grb izvezena lokomotiva.
Od ovog kluba uzeti KAMATU, najveći je haram.
