za zagrijavanje i kondiciju samo vidjeti poluvrijeme sa AIK-om na Grbavici i poslije utakmice. Sve se zna, šta ko radi i kako. Nešto slično je i Amar radio. Za pripreme samo planina, nebitno je li zima ili ljeto. Neko je posatavio film kako se zlatna košarkaška generacija bivše juge pripremala na Igmanu, tačnije na stepenicama uz skakaonu, poslije kojih ti nije do života! Ja sam recimo uvijek mrzio one stepenice na Marijin Dvoru kod restorana Dom pisaca, što vode u Kalemovu ulicu, ali smo letili po terenu nakon njih! Naravno, ne možeš odmah onako umoran igrati, ali smo imali program koliko treninga, koliko odmora. To je 1996. godina, a sad je sve napredovalo i lakše je. Svi smo mi Željo i nema i ne smije biti podjela među nama, NA OVE ILI ONE! U ovom vakuum periodu do Skupštine, treba dobro vidjeti šta je rekao veliki gospodin Zdenko Jelić za rs.ba i dati odgovore na goruća pitanja, pa krenuti dalje, jer NE MOŽE SVAK IGRATI ZA ŽELJU, a dešavalo nam se, jer menadžerski smo loše procjenjivali stvari oko dolazaka ili odlazaka iz kluba, te su nas razni kokošari oglobili, a nismo imali neke koristi od istih.
SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE!
MI SMO ŽELJINI, ŽELJO JE NAŠ!