exdomorocki je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 4:33 pm

1921.ba je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 2:55 pm

Pozdrav omladino. Mali off topic.

Bio bih vam zahvalan ukoliko izdvojite 5 minuta i ispunite anketu koja mi je potrebna za izradu mog magistarskog rada!

https://goo.gl/forms/ggjO0EIHTYFOPAgt1

Jel džaba drug?

1921.ba je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 2:55 pm

Pozdrav omladino. Mali off topic.

Bio bih vam zahvalan ukoliko izdvojite 5 minuta i ispunite anketu koja mi je potrebna za izradu mog magistarskog rada!

https://goo.gl/forms/ggjO0EIHTYFOPAgt1

Plava Porodica je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 5:35 pm

mi ćemo još malo naći sponzora i za antenu onu
samo kapa keš

gavran je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 5:39 pm

Plava Porodica je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 5:35 pm

mi ćemo još malo naći sponzora i za antenu onu
samo kapa keš

Antene sam ja otkupio.Pratim NBA

Roberto Baggio je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 5:09 pm

Krenule obaveze, pa kasnim sa analizama konkretnih utakmica... Ali evo malo o trenutnom stanju općenito, o igri, o "upravljanju ljudskim resursima" i o odnosu između trenera i uprave. Pa nek čita kome je ćejf, meni je ćejf da pišem.

Odović je na kraju utakmice sa Širokim jednostavno i precizno objasnio sve najvažnije: počeli smo igrati tek oko 20. minute, a onda smo uhvatili ritam i pokazali da se nešto uspjelo uraditi na treninzima.

U toku je prva pauza, prvi put malo mira za Odovića sa ekipom, da se sve proba dodatno posložiti i stabilizirati. Rad se definitivno već jasno vidi i ima se dosta toga za pohvaliti. Ipak, kraj utakmice protiv Krupe i početak ove u Širokom pokazuju da se nekih navika nije jednostavno riješiti. Ali to je sasvim očekivano. Ja sam pisao prije Krupe, kako nas je krenulo i bolje nego što je bilo realno za očekivati, i onda smo svjedočili potpunom raspadu zadnjih 20-ak minuta te utakmice, a tako se i 20-ak minuta protiv Širokog nismo mogli s loptom sastaviti. Kad smo otkočili i krenuli igrati, dobili smo bukvalno utakmicu i rezultat za pamćenje. Moglo bi se reći da to i jeste suština najvažnije Odovićeve borbe, oko igre ekipe. Napraviti koncepcije koje će se podrazumijevati, i kad ide i kad ne ide – da bi se kroz igru ujedinio tim. Bez nabijanja, komplikovanja, sebičnosti, stajanja po terenu, besciljnog lutanja... Pošto je sve to nabrojano našim igračima skoro pa prirodno stanje, ono što rade po automatizmu, ono što rade kad ne znaju šta će, Odovićev posao nije nimalo jednostavan i možemo biti prezadovoljni onim što je dosad urađeno, u realno kratkom vremenu.

Osim same igre, Odović ima iskušenja i u osjetljivosti vođenja jednog relativno širokog rostera za naše prilike. Koliko god je to dobra stvar i naša prednost u odnosu na konkurente, ona naravno nosi sa sobom i potencijalne probleme. Pisao sam ono nedavno statistiku, ko je koliko dobijao priliku otkad je došao Odović, pa sam zaključio da sam ja zadovoljan time, ali eto u međuvremenu se oko utakmice sa Širokim pojavila ova nekakva situacija oko Vranješa i Arežine. Poslije sjajne pobjede se nije više o tome pisalo i pričalo, što bi trebalo biti dobro i nadam se da je znak da se problemi rješavaju "unutar kuće". Kao igrači, oni nam sigurno mogu još pomoći.

Bez obzira što se za Vranješa nažalost već može reći da nije ono što smo očekivali, bilo bi dobro pokušati bar ga vratiti u ono stanje u kakvom je bio kad je tek došao. Ako ga tijelo više ne sluša da igra za nas kao što je igrao prije tri godine protiv Napolija, on sigurno može igrati bar onako kako je prije par mjeseci igrao protiv Zrinjskog ili Radnika. Nadali smo se da će on s vremenom biti i bolji od toga, ali avaj. Ako se može naći zajednički jezik i ako on ima volje da radi da bar dođe do tog nekog nivoa na kojem je bio kod nas na početku, pa čak bar da ne ruši atmosferu statusom redovne izmjene, ja ga se ne bih odricao do kraja ugovora.

Stalno ponavljam kako mi moramo biti svjesni da se na našem nivou, poredeći se sa nivoima iznad, mnogo toga odvija puno brže i da su nam mnoge vrste kontinuiteta jednostavno nedostižne, ali da nas to ne opravdava da sami sebi sve još dodatno činimo kratkoročnijim. Ako ne možemo gledati pet-deset godina unaprijed, a ne možemo sigurno za prvi tim, onda možemo sigurno bar dvije. Ili eto, bar godinu i po, onoliko koliko je Vranješov ugovor u ovom slučaju. Ako baš ne minira ekipu, ostavi ga do kraja, može nam valjati eto i ovakav, čak i ako se ne popravi nego ostane igrač koji zatvara utakmicu, kao protiv Tuzle. Kao što nam je onda i Zahirović sigurno mogao još valjati, ali smo ga se riješili poslije pola godine. Ako nam je problem plata, da je neko preskup igrač da bi ulazio sa klupe, onda ga nismo trebali ni dovoditi ako ne možemo sebi priuštiti rizik da neko možda neće biti u formi.

Tim se pravi i iznutra i izvana. Jedna od stvari koje bismo, osim strpljenja u krizama, također trebali naučiti iz Odovićevog prethodnog mandata jeste kako se tim može napraviti iznutra, pa onda srušiti izvana. Ono što je Odović napravio tada je bilo puno više tim od svega onoga što je uslijedilo poslije, sa nizom trenera kojima je omogućeno i osjetno više materijala za rad nego tada Odoviću. Ali Odoviću su tad najbolji igrači prodavani maltene na poluvremenu evropskih utakmica. Karikiram, ali da je bilo moguće i to bi se desilo, da odigra Bajić jedno poluvrijeme, pa ga u drugom nema jer je u svlačionici na pauzi prodat. A utakmica otvara puteve za mnogo više para od tog transfera. Čak možda i za obećanu zemlju, jer igraš treće pretkolo i na jedan gol si od plej-ofa. Ok, kompleksnija je to priča, zašto mi kao klub nemamo previše mogućnosti za manevar, da malo sačekamo sa transferima. Ali tu je u tom slučaju bilo pitanje možda mjesec dana vremena u vrh glave, da imaš najboljeg strijelca i najboljeg igrača potpuno fokusiranog na priliku da uđemo u plej-of.

Sve onda što je otprilike mjesec dana poslije toga rađeno – i sa prijelaznim rokom, i sa reakcijama na loše otvaranje prvenstva – savršen je primjer kako se tim ruši izvana, i to ekspresno. Početkom augusta te godine tučemo se ravnopravno sa Standardom, dvadeset hiljada ljudi zajedno uzdiše kada Sadiković pogađa stativu, da bi se mjesec i po poslije toga par stotina ljudi rugalo toj svojoj ekipi i novom treneru, u kup-utakmici protiv Krupe.

Roberto Baggio je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 5:09 pm

Krenule obaveze, pa kasnim sa analizama konkretnih utakmica... Ali evo malo o trenutnom stanju općenito, o igri, o "upravljanju ljudskim resursima" i o odnosu između trenera i uprave. Pa nek čita kome je ćejf, meni je ćejf da pišem.

Odović je na kraju utakmice sa Širokim jednostavno i precizno objasnio sve najvažnije: počeli smo igrati tek oko 20. minute, a onda smo uhvatili ritam i pokazali da se nešto uspjelo uraditi na treninzima.

U toku je prva pauza, prvi put malo mira za Odovića sa ekipom, da se sve proba dodatno posložiti i stabilizirati. Rad se definitivno već jasno vidi i ima se dosta toga za pohvaliti. Ipak, kraj utakmice protiv Krupe i početak ove u Širokom pokazuju da se nekih navika nije jednostavno riješiti. Ali to je sasvim očekivano. Ja sam pisao prije Krupe, kako nas je krenulo i bolje nego što je bilo realno za očekivati, i onda smo svjedočili potpunom raspadu zadnjih 20-ak minuta te utakmice, a tako se i 20-ak minuta protiv Širokog nismo mogli s loptom sastaviti. Kad smo otkočili i krenuli igrati, dobili smo bukvalno utakmicu i rezultat za pamćenje. Moglo bi se reći da to i jeste suština najvažnije Odovićeve borbe, oko igre ekipe. Napraviti koncepcije koje će se podrazumijevati, i kad ide i kad ne ide – da bi se kroz igru ujedinio tim. Bez nabijanja, komplikovanja, sebičnosti, stajanja po terenu, besciljnog lutanja... Pošto je sve to nabrojano našim igračima skoro pa prirodno stanje, ono što rade po automatizmu, ono što rade kad ne znaju šta će, Odovićev posao nije nimalo jednostavan i možemo biti prezadovoljni onim što je dosad urađeno, u realno kratkom vremenu.

Osim same igre, Odović ima iskušenja i u osjetljivosti vođenja jednog relativno širokog rostera za naše prilike. Koliko god je to dobra stvar i naša prednost u odnosu na konkurente, ona naravno nosi sa sobom i potencijalne probleme. Pisao sam ono nedavno statistiku, ko je koliko dobijao priliku otkad je došao Odović, pa sam zaključio da sam ja zadovoljan time, ali eto u međuvremenu se oko utakmice sa Širokim pojavila ova nekakva situacija oko Vranješa i Arežine. Poslije sjajne pobjede se nije više o tome pisalo i pričalo, što bi trebalo biti dobro i nadam se da je znak da se problemi rješavaju "unutar kuće". Kao igrači, oni nam sigurno mogu još pomoći.

Bez obzira što se za Vranješa nažalost već može reći da nije ono što smo očekivali, bilo bi dobro pokušati bar ga vratiti u ono stanje u kakvom je bio kad je tek došao. Ako ga tijelo više ne sluša da igra za nas kao što je igrao prije tri godine protiv Napolija, on sigurno može igrati bar onako kako je prije par mjeseci igrao protiv Zrinjskog ili Radnika. Nadali smo se da će on s vremenom biti i bolji od toga, ali avaj. Ako se može naći zajednički jezik i ako on ima volje da radi da bar dođe do tog nekog nivoa na kojem je bio kod nas na početku, pa čak bar da ne ruši atmosferu statusom redovne izmjene, ja ga se ne bih odricao do kraja ugovora.

Stalno ponavljam kako mi moramo biti svjesni da se na našem nivou, poredeći se sa nivoima iznad, mnogo toga odvija puno brže i da su nam mnoge vrste kontinuiteta jednostavno nedostižne, ali da nas to ne opravdava da sami sebi sve još dodatno činimo kratkoročnijim. Ako ne možemo gledati pet-deset godina unaprijed, a ne možemo sigurno za prvi tim, onda možemo sigurno bar dvije. Ili eto, bar godinu i po, onoliko koliko je Vranješov ugovor u ovom slučaju. Ako baš ne minira ekipu, ostavi ga do kraja, može nam valjati eto i ovakav, čak i ako se ne popravi nego ostane igrač koji zatvara utakmicu, kao protiv Tuzle. Kao što nam je onda i Zahirović sigurno mogao još valjati, ali smo ga se riješili poslije pola godine. Ako nam je problem plata, da je neko preskup igrač da bi ulazio sa klupe, onda ga nismo trebali ni dovoditi ako ne možemo sebi priuštiti rizik da neko možda neće biti u formi.

Tim se pravi i iznutra i izvana. Jedna od stvari koje bismo, osim strpljenja u krizama, također trebali naučiti iz Odovićevog prethodnog mandata jeste kako se tim može napraviti iznutra, pa onda srušiti izvana. Ono što je Odović napravio tada je bilo puno više tim od svega onoga što je uslijedilo poslije, sa nizom trenera kojima je omogućeno i osjetno više materijala za rad nego tada Odoviću. Ali Odoviću su tad najbolji igrači prodavani maltene na poluvremenu evropskih utakmica. Karikiram, ali da je bilo moguće i to bi se desilo, da odigra Bajić jedno poluvrijeme, pa ga u drugom nema jer je u svlačionici na pauzi prodat. A utakmica otvara puteve za mnogo više para od tog transfera. Čak možda i za obećanu zemlju, jer igraš treće pretkolo i na jedan gol si od plej-ofa. Ok, kompleksnija je to priča, zašto mi kao klub nemamo previše mogućnosti za manevar, da malo sačekamo sa transferima. Ali tu je u tom slučaju bilo pitanje možda mjesec dana vremena u vrh glave, da imaš najboljeg strijelca i najboljeg igrača potpuno fokusiranog na priliku da uđemo u plej-of.

Sve onda što je otprilike mjesec dana poslije toga rađeno – i sa prijelaznim rokom, i sa reakcijama na loše otvaranje prvenstva – savršen je primjer kako se tim ruši izvana, i to ekspresno. Početkom augusta te godine tučemo se ravnopravno sa Standardom, dvadeset hiljada ljudi zajedno uzdiše kada Sadiković pogađa stativu, da bi se mjesec i po poslije toga par stotina ljudi rugalo toj svojoj ekipi i novom treneru, u kup-utakmici protiv Krupe.

Roberto Baggio je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 5:09 pm

Krenule obaveze, pa kasnim sa analizama konkretnih utakmica... Ali evo malo o trenutnom stanju općenito, o igri, o "upravljanju ljudskim resursima" i o odnosu između trenera i uprave. Pa nek čita kome je ćejf, meni je ćejf da pišem.

Odović je na kraju utakmice sa Širokim jednostavno i precizno objasnio sve najvažnije: počeli smo igrati tek oko 20. minute, a onda smo uhvatili ritam i pokazali da se nešto uspjelo uraditi na treninzima.

U toku je prva pauza, prvi put malo mira za Odovića sa ekipom, da se sve proba dodatno posložiti i stabilizirati. Rad se definitivno već jasno vidi i ima se dosta toga za pohvaliti. Ipak, kraj utakmice protiv Krupe i početak ove u Širokom pokazuju da se nekih navika nije jednostavno riješiti. Ali to je sasvim očekivano. Ja sam pisao prije Krupe, kako nas je krenulo i bolje nego što je bilo realno za očekivati, i onda smo svjedočili potpunom raspadu zadnjih 20-ak minuta te utakmice, a tako se i 20-ak minuta protiv Širokog nismo mogli s loptom sastaviti. Kad smo otkočili i krenuli igrati, dobili smo bukvalno utakmicu i rezultat za pamćenje. Moglo bi se reći da to i jeste suština najvažnije Odovićeve borbe, oko igre ekipe. Napraviti koncepcije koje će se podrazumijevati, i kad ide i kad ne ide – da bi se kroz igru ujedinio tim. Bez nabijanja, komplikovanja, sebičnosti, stajanja po terenu, besciljnog lutanja... Pošto je sve to nabrojano našim igračima skoro pa prirodno stanje, ono što rade po automatizmu, ono što rade kad ne znaju šta će, Odovićev posao nije nimalo jednostavan i možemo biti prezadovoljni onim što je dosad urađeno, u realno kratkom vremenu.

Osim same igre, Odović ima iskušenja i u osjetljivosti vođenja jednog relativno širokog rostera za naše prilike. Koliko god je to dobra stvar i naša prednost u odnosu na konkurente, ona naravno nosi sa sobom i potencijalne probleme. Pisao sam ono nedavno statistiku, ko je koliko dobijao priliku otkad je došao Odović, pa sam zaključio da sam ja zadovoljan time, ali eto u međuvremenu se oko utakmice sa Širokim pojavila ova nekakva situacija oko Vranješa i Arežine. Poslije sjajne pobjede se nije više o tome pisalo i pričalo, što bi trebalo biti dobro i nadam se da je znak da se problemi rješavaju "unutar kuće". Kao igrači, oni nam sigurno mogu još pomoći.

Bez obzira što se za Vranješa nažalost već može reći da nije ono što smo očekivali, bilo bi dobro pokušati bar ga vratiti u ono stanje u kakvom je bio kad je tek došao. Ako ga tijelo više ne sluša da igra za nas kao što je igrao prije tri godine protiv Napolija, on sigurno može igrati bar onako kako je prije par mjeseci igrao protiv Zrinjskog ili Radnika. Nadali smo se da će on s vremenom biti i bolji od toga, ali avaj. Ako se može naći zajednički jezik i ako on ima volje da radi da bar dođe do tog nekog nivoa na kojem je bio kod nas na početku, pa čak bar da ne ruši atmosferu statusom redovne izmjene, ja ga se ne bih odricao do kraja ugovora.

Stalno ponavljam kako mi moramo biti svjesni da se na našem nivou, poredeći se sa nivoima iznad, mnogo toga odvija puno brže i da su nam mnoge vrste kontinuiteta jednostavno nedostižne, ali da nas to ne opravdava da sami sebi sve još dodatno činimo kratkoročnijim. Ako ne možemo gledati pet-deset godina unaprijed, a ne možemo sigurno za prvi tim, onda možemo sigurno bar dvije. Ili eto, bar godinu i po, onoliko koliko je Vranješov ugovor u ovom slučaju. Ako baš ne minira ekipu, ostavi ga do kraja, može nam valjati eto i ovakav, čak i ako se ne popravi nego ostane igrač koji zatvara utakmicu, kao protiv Tuzle. Kao što nam je onda i Zahirović sigurno mogao još valjati, ali smo ga se riješili poslije pola godine. Ako nam je problem plata, da je neko preskup igrač da bi ulazio sa klupe, onda ga nismo trebali ni dovoditi ako ne možemo sebi priuštiti rizik da neko možda neće biti u formi.

Tim se pravi i iznutra i izvana. Jedna od stvari koje bismo, osim strpljenja u krizama, također trebali naučiti iz Odovićevog prethodnog mandata jeste kako se tim može napraviti iznutra, pa onda srušiti izvana. Ono što je Odović napravio tada je bilo puno više tim od svega onoga što je uslijedilo poslije, sa nizom trenera kojima je omogućeno i osjetno više materijala za rad nego tada Odoviću. Ali Odoviću su tad najbolji igrači prodavani maltene na poluvremenu evropskih utakmica. Karikiram, ali da je bilo moguće i to bi se desilo, da odigra Bajić jedno poluvrijeme, pa ga u drugom nema jer je u svlačionici na pauzi prodat. A utakmica otvara puteve za mnogo više para od tog transfera. Čak možda i za obećanu zemlju, jer igraš treće pretkolo i na jedan gol si od plej-ofa. Ok, kompleksnija je to priča, zašto mi kao klub nemamo previše mogućnosti za manevar, da malo sačekamo sa transferima. Ali tu je u tom slučaju bilo pitanje možda mjesec dana vremena u vrh glave, da imaš najboljeg strijelca i najboljeg igrača potpuno fokusiranog na priliku da uđemo u plej-of.

Sve onda što je otprilike mjesec dana poslije toga rađeno – i sa prijelaznim rokom, i sa reakcijama na loše otvaranje prvenstva – savršen je primjer kako se tim ruši izvana, i to ekspresno. Početkom augusta te godine tučemo se ravnopravno sa Standardom, dvadeset hiljada ljudi zajedno uzdiše kada Sadiković pogađa stativu, da bi se mjesec i po poslije toga par stotina ljudi rugalo toj svojoj ekipi i novom treneru, u kup-utakmici protiv Krupe.

Roberto Baggio je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 7:56 pm

@Brkoo

Naravno da se ne moramo složiti oko Vranješa i Zahirovića. Mislim da više ljudi i misli tako što si napisao, i da sljedeći put kad Vranješ uđe i napravi prvi pogrešan pas da će vrlo vjerovatno krenuti otvoreno negodovanje sa tribina. Za Zahirovićem također ne vidim da se puno žali, i to je argument, što se nije dokazao u selu kod Kaknja, imali smo pravo. Ali ako smo mi Vranješa i Zahirovića dovodili da odigraju polusezonu kod nas, i da u njoj dokažu da su kapitalci, da prekucavaju ligu, a došli su nam samo zato što su u očitom padu svojih karijera, nismo ih trebali ni dovoditi. Bez obzira na napravljen penal, Vranješ je prije mjesec dana bio naš najbolji igrač na Kipru, u najtežoj utakmici ove sezone dosad, protiv najjačeg protivnika, u gostima, u trenutku smjene trenera, bez ikakve ozbiljnije koncepcije za igru, zahvaljujući njegovoj partiji s vremena na vrijeme nismo izgledali baš kao amateri.

Slažem se djelimično da jeste i do Odovića bilo, da i on ima šta naučiti iz tog prethodnog iskustva, jer neke stvari nije smio sebi dozvoliti, da mu se dese i da mu se urade. Ali puno više krivim one iznad njega, što su ga uopće dovodili u takve situacije, da se bori za to da mu se ne oslabljuje tim. Kvesić je tad prodat između drugog i trećeg pretkola. Protiv Standarda igramo za plej-of, a svi na tribinama znaju da je to posljednja Bajićeva utakmica, kako god završilo. Ako prođemo, u plej-ofu će igrati Joco Stokić u napadu, što doduše iz današnje perspektive zvuči još puno gore nego što smo tad mogli i da slutimo.

Mnogo više štete je na kraju sezone ispalo što nismo ni u Evropu izašli, što je bio logičan rezultat svih pogrešnih odluka te sezone, nego da smo tad pokušali odgoditi Bajićev transfer, u trenutku kad si još uvijek u igri za plej-of. Hajde eto, prodali smo Kvesića, zakrpiće se nekako pozicija lijevog beka – mada i to iz današnje perspektive izgleda da je sve do ove godine nismo zakrpili – ali Bajić je bio najvažniji igrač te ekipe. Pa i da je propao transfer, ne bi propao klub, koliko god bila tad teža situacija nego sad, a za takvog igrača će doći opet ponuda. Samo smo dokazali koliko smo se malo unaprijed usudili da pogledamo.

Vraćam se unazad zato što bismo mogli pokušati razmišljati par godina unazad i par godina unaprijed, zaista vjerujem da to ne bi bilo loše. Ne pišem o tome šta je Đurbuzović naprimjer radio, jer to je prethistorija u našem poimanju vremena, nego pišem šta se desilo našem današnjem treneru, kako je pao, ne bismo li konačno izašli iz začaranog kruga, iz kojeg smo, nadam se, počeli da izlazimo sa njegovim povratkom i ovim što je dosad napravio.

Brkoo je napisao/la: ↑

pon sep 10, 2018 6:58 pm

Ja ne znam da li ljudima treba crtati da od ovakvog Vranjesa necemo imati nikakvu korist. Isto vrijedi i za Zahirovica koji ni u MDK nije pravio razliku na terenu, a pisalo se da ga treba kod nas cekati nesto.

Prica o tome da su se Odovicu prodavali igraci u svlacionici koliko god to bilo karikiranje je glupost. Dodje ponuda za igraca 500 hiljada eura i sta je trebalo odbiti ponudu i moliti Boga da se prodje Standard, jer cemo onda kao vise novca zaraditi, ili mozda cekati da neko vise ponudi? Cekati mjesec dana mozete na igrici, pa onda vratiti vrijeme i prihvatiti ponudu, u stvarnom zivotu to ne ide tako. To bi bilo ispravno(odbiti ponudu jer mislimo da mozemo izvuci vise novca za igraca)da smo mi bili na tom nivou da mozemo odbijati takve ponude, a u biti svi znate kakva je tad bila finansijska situacija u klubu.

Nije mi jasno i ne znam zbog cega ljudi brane Odovica u smislu nije on tad dovodio igrace, neko drugi mu kao dovodio. Totalno je podbacio tad i jedan je od glavnih krivaca za lose otvaranje te sezone. Koliko god je zasluzan za dobre stvari treba reci i lose. Covjek je predao spisak sa igracima koje zeli, skoro svi ti su imali ugovore sa svojim tadasnjim klubovima. Sta se ocekivalo, da budemo kao Bayern, pa da pokupimo sve sto valja po drzavi?

I sto uvijek pred neku utakmicu se vracamo u proslost i otvaramo neke teme na koje vise ne mozemo uticati, umjesto da se fokusiramo na narednu tekmu i hajcamo ljude da dodju..