Eh redom cu probati da opisem.
Tek sam stigao.
Poraz kao poraz, dodje i prodje.Ni prvi ni posljednji.Dozivio sam ih stotine sa Zeljom.Dozivit cu ih jos.Mene to nikad nije zabolilo kao navijaca,ako igraci igraju, pa im se ne da.Najsvjeziji primjer cu navesti remi protiv Zrinjskog na Grbavici prije par mjeseci.Ja sretan kao da smo dobili 3. Razlike, jer sam vidio ono sto je bit ovog Zelje,sto ga odrzava zivim,sto i dalje se radjaju nove generacije koje sa ponosom mogu reci "Ja zivim Zeljeznicar".
Razlika toga i ovoga danas mene boli.
Mene boli sto niko danas,ali niko,nijedan jedini pojedinac nije grizao teren.
Mene boli nas hronicni problem, nasa komplet lijeva strana, nas manjak kreativnosti, nasa danas nijedna nepodvaljena lopta, i mene boli sto godinama taj problem ne mozemo apsolvirati na neki nacin.
Mene boli Jovanova glupost, jer se liga ne igra u 5.kola, nego 32.kola. Zasto je ono morao uraditi, kada zna koliko su nam vazne sljedece dvije utakmice, i koliko je on samo nama vazan u te dvije naredne.
Mene boli sto mi kao narod ne mozemo podnijeti poraz, prvo igraci na terenu, dokaz Jovanova glupost, a ni mi navijaci koji pljujemo brat na brata kad skripi.
To bi bilo to od mene, bit svega je srce.Toga danas nije bilo.Toga mora uvijek biti dok nosis carobni dres sa svetim grbom na srcu, taman bio Iniesta ili Livaja.
I za kraj..
"Ma ja sam tu i kad svi te ostave, samo zbog tebe sam tu, da ti kazem volim te".
Vidimo se protiv Zrinjskog braco.
Sent from my LG-K350 using Tapatalk