Ajzea sretan rodjendan druze ...

Nije bilo davno...

Omar500 je napisao/la:Nije bilo davno...

Kakav je ovo blam bio...

Asharak, Minjore je slavljenik..

Mibjore brate, sretan rodjendan, sve najbolje

Minjore je napisao/la:

storm_raider je napisao/la:A ja cekam sedmicama da @arctg napise jedan zestok post, onako kako on to zna da poveze lijepo i plemenito.

Jedino sto on moze povezati je dvije noci u kafani nista drugo

Tu je arctg i čita pažljivo. Drago mi je što čitam jako kvalitetne diskusije između forumaša i to je jedna od „pobjeda“ navijača Željezničara u globalu, nakon svega što se prošlo sa pojedinim kvazisportskim portalima i kvaziforumima. No, to nije tema današnje emisije a na obraz onome ko ga ima. Ko nema...

U duhu priče oko izgradnje istočne tribine, često razmišljam o teretu kojeg iznosi Željo i njegovi navijači, ne samo radeći na pomenutom projektu, već kroz cijelu svoju historiju. Teret, onaj željezničarski. Teret ravan onome kojeg nosi (ili je bar nosio, dok je postojao) častan radnik koji provede 12 i više sati za strojevima, umazanih ruku i lica, umoran pod bremenom kojeg nosi njegov život i sa jednim i jedinim pitanjem u svojoj glavi: Koliko hljeba će donijeti svojoj čeljadi na stol kada se vrati? Eh, pa, ne sumnjam da je tako, ili bar slično tome, bilo i onima koji su pokrenuli ovu našu plavu priču prije višeod 95 godina. Iz kolike ljubavi je pokrenuta ta priča, pokazuje i činjenica da je fudbalski klub mladih željezničara nosio teret ravan onome kojeg su nosili i oni. Da, činjenica. Željezničar je prošao sito i rešeto da bi stvorio „nešto“. Ono što je zanimljivo, jeste da je uvijek bio na korak od ostvarivanja tog „nečega“ pa je primao udarac koji ga je vraćao na startnu liniju, pa iznova i iznova opet, sve do dana današnjeg. Ali, u tome je sva čar postojanja našeg voljenog Želje. Kada bi se popeli na krov fudbalskog svijeta, vjerovatno nam onda ne bi više bilo zanimljivo pratiti Plave. Ovako, borba za vrh nam je mnogo, mnogo zanimljivija. Borba znači i primiti i zadati udarac, i pasti i ustati, i radovati i tugovati. A biti na vrhu znači nešto što je samo pozitivno. A to je, moram priznati, dosta monotono. A monotoniju ne volim, od Željezničara je nikada nisam dobio i nadam se da neću nikada. Jer Željezničar nije samo moj omiljeni fudbalski klub. To može biti svako. Ali niko kao Željezničar ti ne može biti učitelj iz odanosti, iz ljubavi, iz prava, iz odbrane, iz filozofije. Sve lekcije iz navedenog slušam isključivo u Zvorničkoj 27.

Onaj ko ne može da shvati veličinu ovog Kluba, nije mu mjesto na Grbavici. Niti je ikada bilo, niti će ikada biti. Nama je prijeko potreban, možda u ovim vremenima i više nego ikada, onaj koji zna na šta dolazi i šta želi da nadogradi još na to. Igrači moraju da znaju da su isti dres i isti grb prije njih nosile mnogo, mnogo veće fudbalske face. Oni moraju znati da je Ivica Osim najveći nogometaš naše zemlje ikada, i da je nosio Željin dres. Oni moraju znati da je Škija uspio pobijediti sebe, vrijeme i prostor između utakmice protiv Grčke u Atini i utakmice protiv Španije u Frankfurtu (ove mlađe neka stariji upute o čemu je riječ). A u isto vrijeme, najbolji odbrambeni igrač Europe i igrač Željezničara. Oni moraju znati da je Mehmedu Baždareviću 20.000 ljudi u isti glas pjevalo pjesmu, sevdalinku, dok je on sawdu prosipao protivniku na terenu. Danas 20.000 ljudi jedino možeš okupiti na koncertu Dine Merlina. Oni moraju znati da su igrači Željezničara ostavili krvi i krvi na „šljaci“ i u isto vrijeme primali megafone u glavu od Milana Ribara kako bi samo naučili kako pravilno se postaviti na terenu. Oni moraju znati da su momci sa prve linije odbrane Sarajeva doslovce uskočili u kopačke iz vojnih uniformi i pobjedili fudbal, politiku i kriminal, te okitili se titulom prvaka najdraže nam i jedine zemlje. Moraju znati da uistinu tradicija ide sa dresom kojeg oni navlače na sebe svakog vikenda. Trebaju nam navijači. Navijači, oni koji navijaju za Klub! Ne oni koji postavljaju uvjete Želji da dođu na njegovu utakmicu. To navijači nikada ne rade. Navijači vole svoj Klub bez obzira na sve. Navijači su na utakmici bez obzira na rezultat iz prethodne. Navijači ne dolaze u pozorište, pa da im smetaju prljave stolice, wc, gužva pri ulazu. Navijači dolaze da navijaju za svoj Klub. Pjesmom, aplauzom, pa i pravljenjem pritiska, ako zatreba. Navijači nagrade svoje igrače poslije pobjede, „naruže“ ih poslije poraza, ali sve iz jednog cilja – da budu što bolji. Navijač ne sitničari i ne broji koliko je novca dao klubu, već daje da i ne zna koliko je dao. Navijač ne dolazi u rozoj majici sa šalom Manchestera. Navijač Želje na sebe navlači plave i bijele boje, oko vrata veže svoj plavo-bijeli šal, njegovu „ličnu kartu“. Navijač Želje dolazi da gleda Želju a ne Viteza ili Torpedo. Navijač Želje se ne stidi navijati za svoj Klub i prezentovati ga na najbolji mogući način gdje god to može. Navijač Želje će uvijek stati iza imena svog kluba. Ne iza nekog predsjednika, direktora, petog ili desetog. Navijač Željezničara mora podržati ono što se radi u korist Kluba i permanentno zaustaviti svaki atak na Željezničar. Ovo loše rade šminkeri, furači, pozeri, manekeni, oni koji su tu iz nekog svog interesa, da liječe svoje frustracije i privatne probleme. A ni jedan od tih se ne može nazvati navijačem Željezničara.

Ovoga, nažalost, fali danas. Fali našem Željezničaru, u kojeg se toliko kunemo i kojeg toliko najviše volimo preko tastature. Dobro, i vrijeme i svijet oko nas jeste takav. Problem za problemom u okruženju koje nalikuje na tamnice Golog otoka. Ne daje nam previše vremena da volimo Želju, niti nam daje previše vremena za opuštanje. Ali u tom najvećem mraku, postoji jedna rasvjeta koja isijava plavo svjetlo. Svako od nas mora u sebi prepoznati i pronaći put do tog svjetla. Svako od nas, mora sam sa sobom biti načisto sa pitanjem: Volim li ja Željezničar ili ne? Tu ne pomaže niko drugi. Tu ne pomaže nikakav marketing, nikakva akcija, nikakvi pozivi. Na to pitanje odgovor dajemo djelima koja ćemo ostaviti u amanet onima kojima u amanet ostavljamo i Želju, i Grbavicu, i Manijake. Niko nikog ne može natjerati na Grbavicu, isto kao što niko nikog ne može otjerati sa Grbavice. Govorim onima koji istinski vole Klub, odnosno ne vole. Sve ostalo je šuplja priča za uže ili šire narodne mase. Ili jesi, ili nisi. Ako jesi, budi Željezničar, živi ga. Ponašaj se kako dolikuje Željezničaru, na Grbavici i van nje. Ako nisi, ne pretvaraj se da jesi. Ne voli niko folirante. Niko neće nekome uzeti za zlo što ne voli Plave. Ali foliranje radi lične koristi, a u ime Željezničara, je sramotno i takvi će ostati upamćeni kao ona strana društva ili grada, koju historija sa prezirom odbacuje.

Budimo Željezničar. I to budimo u narednom periodu više nego ikada. Služimo mu kao što su naši očevi, pa i pojedini od vas, časno služili svom narodu i svojoj zemlji i donijeli nam mir i spokoj u kojem naš Željezničar će da napreduje, ako Bog da. Čuvajmo ga kao najveće blago i najljepšu uspomenu, jer on to zaista i jeste, svakom istinskom Željovcu.Nadograđujmo ono što su stvarale generacije i generacije prije nas i ostavljajmo lijepu uspomenu na ovu generaciju navijača Željezničara, da se naša djeca i naši unuci, i njihova djeca i njihovi unuci ponose, i titulama, i novim stadionom, i uspjesima na terenu i van njega. Jer svi ćemo proći, a Željezničar će ostati drugima kao što je ostao nama, od Dimitrija, od Joška, Ilijasa, Ivice, Milana, Meše. Kao što mi čuvamo uspomenu na njih, radimo tako da i neko čuva uspomenu na nas. Jer „Plava priča“ je satkana od uspomena a mi našu priču ćemo pisati vječno!

Svim pripadnicima katoličke vjeroispovjesti želim sretne nastupajuće blagdane, da ih provedu u miru i blagostanju, kako najbolje znaju, sa svojima najvoljenijima, a mom i vašem bratu po boji, Minjoretu, sretan rođendan i da promijeni papuče.

ŽIVIMO ŽELJEZNIČAR DO KRAJA ŽIVOTA!

Omar500 je napisao/la:Nije bilo davno...

Ja tuge jbt tek sad vidis na sta je nekad taj zapad licio katastrofa...

Sent from my C5303 using Tapatalk

Minjore brate moj neka je sa srecom <3

Omar500 je napisao/la:Nije bilo davno...

Ko ih donese da ga castim

AsharaK je napisao/la:Mibjore brate, sretan rodjendan, sve najbolje

Pridruzujem se zeljama

Pinkii je napisao/la:Bekric ili Zeba. Lendric je prekratko tu da bi bio kapiten tj. ne bi bilo fer da bude on pored Bekrica,Zebe,Memije pa cak i Stanica,a Miro mi ne lici na nekog ko moze biti kapiten neke ekipe. Znaci Bekrija ili Zeba pa ko bude imao vecu minutazu.

Poslije one proslave gola u Mostaru,ja bi Lendrica,kapiten mora imati m....,a on ih ima

arctg je napisao/la:
Tu je arctg i čita pažljivo. Drago mi je što čitam jako kvalitetne diskusije između forumaša i to je jedna od „pobjeda“ navijača Željezničara u globalu, nakon svega što se prošlo sa pojedinim kvazisportskim portalima i kvaziforumima. No, to nije tema današnje emisije a na obraz onome ko ga ima. Ko nema...

U duhu priče oko izgradnje istočne tribine, često razmišljam o teretu kojeg iznosi Željo i njegovi navijači, ne samo radeći na pomenutom projektu, već kroz cijelu svoju historiju. Teret, onaj željezničarski. Teret ravan onome kojeg nosi (ili je bar nosio, dok je postojao) častan radnik koji provede 12 i više sati za strojevima, umazanih ruku i lica, umoran pod bremenom kojeg nosi njegov život i sa jednim i jedinim pitanjem u svojoj glavi: Koliko hljeba će donijeti svojoj čeljadi na stol kada se vrati? Eh, pa, ne sumnjam da je tako, ili bar slično tome, bilo i onima koji su pokrenuli ovu našu plavu priču prije višeod 95 godina. Iz kolike ljubavi je pokrenuta ta priča, pokazuje i činjenica da je fudbalski klub mladih željezničara nosio teret ravan onome kojeg su nosili i oni. Da, činjenica. Željezničar je prošao sito i rešeto da bi stvorio „nešto“. Ono što je zanimljivo, jeste da je uvijek bio na korak od ostvarivanja tog „nečega“ pa je primao udarac koji ga je vraćao na startnu liniju, pa iznova i iznova opet, sve do dana današnjeg. Ali, u tome je sva čar postojanja našeg voljenog Želje. Kada bi se popeli na krov fudbalskog svijeta, vjerovatno nam onda ne bi više bilo zanimljivo pratiti Plave. Ovako, borba za vrh nam je mnogo, mnogo zanimljivija. Borba znači i primiti i zadati udarac, i pasti i ustati, i radovati i tugovati. A biti na vrhu znači nešto što je samo pozitivno. A to je, moram priznati, dosta monotono. A monotoniju ne volim, od Željezničara je nikada nisam dobio i nadam se da neću nikada. Jer Željezničar nije samo moj omiljeni fudbalski klub. To može biti svako. Ali niko kao Željezničar ti ne može biti učitelj iz odanosti, iz ljubavi, iz prava, iz odbrane, iz filozofije. Sve lekcije iz navedenog slušam isključivo u Zvorničkoj 27.

Onaj ko ne može da shvati veličinu ovog Kluba, nije mu mjesto na Grbavici. Niti je ikada bilo, niti će ikada biti. Nama je prijeko potreban, možda u ovim vremenima i više nego ikada, onaj koji zna na šta dolazi i šta želi da nadogradi još na to. Igrači moraju da znaju da su isti dres i isti grb prije njih nosile mnogo, mnogo veće fudbalske face. Oni moraju znati da je Ivica Osim najveći nogometaš naše zemlje ikada, i da je nosio Željin dres. Oni moraju znati da je Škija uspio pobijediti sebe, vrijeme i prostor između utakmice protiv Grčke u Atini i utakmice protiv Španije u Frankfurtu (ove mlađe neka stariji upute o čemu je riječ). A u isto vrijeme, najbolji odbrambeni igrač Europe i igrač Željezničara. Oni moraju znati da je Mehmedu Baždareviću 20.000 ljudi u isti glas pjevalo pjesmu, sevdalinku, dok je on sawdu prosipao protivniku na terenu. Danas 20.000 ljudi jedino možeš okupiti na koncertu Dine Merlina. Oni moraju znati da su igrači Željezničara ostavili krvi i krvi na „šljaci“ i u isto vrijeme primali megafone u glavu od Milana Ribara kako bi samo naučili kako pravilno se postaviti na terenu. Oni moraju znati da su momci sa prve linije odbrane Sarajeva doslovce uskočili u kopačke iz vojnih uniformi i pobjedili fudbal, politiku i kriminal, te okitili se titulom prvaka najdraže nam i jedine zemlje. Moraju znati da uistinu tradicija ide sa dresom kojeg oni navlače na sebe svakog vikenda. Trebaju nam navijači. Navijači, oni koji navijaju za Klub! Ne oni koji postavljaju uvjete Želji da dođu na njegovu utakmicu. To navijači nikada ne rade. Navijači vole svoj Klub bez obzira na sve. Navijači su na utakmici bez obzira na rezultat iz prethodne. Navijači ne dolaze u pozorište, pa da im smetaju prljave stolice, wc, gužva pri ulazu. Navijači dolaze da navijaju za svoj Klub. Pjesmom, aplauzom, pa i pravljenjem pritiska, ako zatreba. Navijači nagrade svoje igrače poslije pobjede, „naruže“ ih poslije poraza, ali sve iz jednog cilja – da budu što bolji. Navijač ne sitničari i ne broji koliko je novca dao klubu, već daje da i ne zna koliko je dao. Navijač ne dolazi u rozoj majici sa šalom Manchestera. Navijač Želje na sebe navlači plave i bijele boje, oko vrata veže svoj plavo-bijeli šal, njegovu „ličnu kartu“. Navijač Želje dolazi da gleda Želju a ne Viteza ili Torpedo. Navijač Želje se ne stidi navijati za svoj Klub i prezentovati ga na najbolji mogući način gdje god to može. Navijač Želje će uvijek stati iza imena svog kluba. Ne iza nekog predsjednika, direktora, petog ili desetog. Navijač Željezničara mora podržati ono što se radi u korist Kluba i permanentno zaustaviti svaki atak na Željezničar. Ovo loše rade šminkeri, furači, pozeri, manekeni, oni koji su tu iz nekog svog interesa, da liječe svoje frustracije i privatne probleme. A ni jedan od tih se ne može nazvati navijačem Željezničara.

Ovoga, nažalost, fali danas. Fali našem Željezničaru, u kojeg se toliko kunemo i kojeg toliko najviše volimo preko tastature. Dobro, i vrijeme i svijet oko nas jeste takav. Problem za problemom u okruženju koje nalikuje na tamnice Golog otoka. Ne daje nam previše vremena da volimo Želju, niti nam daje previše vremena za opuštanje. Ali u tom najvećem mraku, postoji jedna rasvjeta koja isijava plavo svjetlo. Svako od nas mora u sebi prepoznati i pronaći put do tog svjetla. Svako od nas, mora sam sa sobom biti načisto sa pitanjem: Volim li ja Željezničar ili ne? Tu ne pomaže niko drugi. Tu ne pomaže nikakav marketing, nikakva akcija, nikakvi pozivi. Na to pitanje odgovor dajemo djelima koja ćemo ostaviti u amanet onima kojima u amanet ostavljamo i Želju, i Grbavicu, i Manijake. Niko nikog ne može natjerati na Grbavicu, isto kao što niko nikog ne može otjerati sa Grbavice. Govorim onima koji istinski vole Klub, odnosno ne vole. Sve ostalo je šuplja priča za uže ili šire narodne mase. Ili jesi, ili nisi. Ako jesi, budi Željezničar, živi ga. Ponašaj se kako dolikuje Željezničaru, na Grbavici i van nje. Ako nisi, ne pretvaraj se da jesi. Ne voli niko folirante. Niko neće nekome uzeti za zlo što ne voli Plave. Ali foliranje radi lične koristi, a u ime Željezničara, je sramotno i takvi će ostati upamćeni kao ona strana društva ili grada, koju historija sa prezirom odbacuje.

Budimo Željezničar. I to budimo u narednom periodu više nego ikada. Služimo mu kao što su naši očevi, pa i pojedini od vas, časno služili svom narodu i svojoj zemlji i donijeli nam mir i spokoj u kojem naš Željezničar će da napreduje, ako Bog da. Čuvajmo ga kao najveće blago i najljepšu uspomenu, jer on to zaista i jeste, svakom istinskom Željovcu.Nadograđujmo ono što su stvarale generacije i generacije prije nas i ostavljajmo lijepu uspomenu na ovu generaciju navijača Željezničara, da se naša djeca i naši unuci, i njihova djeca i njihovi unuci ponose, i titulama, i novim stadionom, i uspjesima na terenu i van njega. Jer svi ćemo proći, a Željezničar će ostati drugima kao što je ostao nama, od Dimitrija, od Joška, Ilijasa, Ivice, Milana, Meše. Kao što mi čuvamo uspomenu na njih, radimo tako da i neko čuva uspomenu na nas. Jer „Plava priča“ je satkana od uspomena a mi našu priču ćemo pisati vječno!

Svim pripadnicima katoličke vjeroispovjesti želim sretne nastupajuće blagdane, da ih provedu u miru i blagostanju, kako najbolje znaju, sa svojima najvoljenijima, a mom i vašem bratu po boji, Minjoretu, sretan rođendan i da promijeni papuče.

ŽIVIMO ŽELJEZNIČAR DO KRAJA ŽIVOTA!

Ma bravo momcino, svaka cast. @boccaccio, prebacena je lopta na tvoj teren.

arelinho je napisao/la:Ja sam vala glasao za Bogija. Kada zna pljuvati svoj klub onda će mu biti lako protiv sudije i protivničkih igrača.

Dobar, dobar...Ipak moj glas ide za Miru...

@arctg prekucao, hvala ti ljudino

@arctg kao i uvijek

Opet vikend uz laznu premijer ligu

nije, nema ni nje do ponedjeljka

Treba ko u Realu da kapiten bude neko sa najdužim stazom u ekipi naravno da to bude prvotimac

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

'nači bokser kapiten

Kad igra ljoZe danas

AsharaK je napisao/la:Kad igra ljoZe danas

Biće stream drugog kola na ovom portalu, kao i utakmice za treće i prvo mjesto

raadi li se na stadionu ne radi mi stream