Onako malo vezano uz temu...nek shvati ko kako hoće.
Imam finih već 30 kuka, Željinih utakmica od 95-e pa do sad, nekih 22 godine, pa vjerovatno preko 250. Lično to smatram finim brojem
Nekih se sjećam ko da su bile juče a ustvari ima i 15+ godina, nekih iz prošle recimo sezone se ne sjećam, itd itd.
Stadion Grbavica je za mene lično drugi dom, bukvalno ma kako to možda nekom izgledalo kao fraza, otrcano.
Valjda je sudbina kurrva tako htjela da obje europske utakmice ove godine zbog posla preskočim. A posao gledam da uskladim tako da sam slobodan bar vikendima kad su domaće utakmice. Koliko se može.
Radovao se ko malo dijete svakoj ugrađenoj stolici na istoku, svakom koraku ka dozvoli da se europa igra tu, u svojoj kući. A ne kao gost, a lafo domaćin.
Svaki odlazak na onaj po meni najmrži stadion mi se da skraćivao život za godinu, svaki put kažem nema me slijedeći put, pa opet slažem.
Jednostavno ništa me lijepo nije vezalo za njega, iako se tu x puta slavilo, ali nije to to. Nekako najkraće kako bih opisao osjećaj, isto ko kad ideš na dženazu, ne ide ti se ali je red.
Pa onda ti tih par sati pokvare dan.
Glupo je nekome reći ne treba ići, ili treba. Glupo je mjeriti nečija osjećanja po tome ideš ili ne. Svako ima svoj razlog za koji misli da je ispravan.
Moj lično cilj je biti svaki meč na Grbavici, pa ako moram "žrtvovati" derbi onda nema dileme. Jednostavno se ne vidim više gore, imam "svoju kuću" u koju ko pravi domaćin ulažem kad god i koliko god mogu
a komšiji za kojeg znam da me baš i ne voli, nema potrebe da želim da mu crkne krava ali svakom svačije, daleko im kuća...
A vjerujem da i moj Željo ima više koristi od mene ovako.
Jer derbi dođe i prođe, ali Željo ostaje, ostaju i dalje utakmice koje treba doći, protivnici koje treba "pogledati"...nebitno da li se zovu Sarajevo, Zrinjski, Široki ili Borac, Sloboda, Mladost, Gošk, Vitez, Čelik, Krupa, Radnik...jer svi su oni nebitni, samo je JEDAN bitan. ŽELJO