pon maj 22, 2017 1:42 pm
Idemo malo konstruktivnije pisati. Tipicni bosanski mentalitet, od sjaja do ocaja u sekundama. Pa znali smo ima 3 sedmice da nismo imali neku igru i nadali smo se da cemo nekako uvaljati Krupi gol. Ako ne njima, onda Sarajevu. Titulu jeste uzela najmanje losa ekipa i to uz svesrdnu pomoc prvo nas, pa onda sudija. Tipicno nase, pretjerujemo u svemu. Da smo odigrali remi na Kosevu, da je Ivan pogodio u 94 minuti ono sto je fulio, bili bismo najjaci, najbolji, najljepsi. Pa je li moguce da se nikada pameti necemo nauciti? Realno gledajuci, i da je pogodio, ne bi se nasa igra nista promjenila, ali eto uzeli bismo tu titulu. Samim tim, mozda gurnuli losu igru pod tepih. Ovako znamo tacno sta treba raditi i kako, jer kada te istina osamari, onda to cesto i boli, ali i nosi lijek. Zelje ce biti, i bez Slavke, Amara, Cenana, Misimovica i koga sve ne. Nezadovoljstvo jeste veliko, ja nisam spavao 2 dana i ispusio sam 4 kutije cigareta zbog ovoga svega, ali je li moguce da jednom brdovitom, balkanskom, malom narodu sve padne u vodu nakon jednog poraza, jedne izgubljene titule? Pa ljudi Zeljo je najveci u drzavi i nikakvi pitari ne mogu to promjeniti. Smeta nam pitarsko prcanje? Znamo svi kako su osnovani, sve je o tome receno. Isti simptom koji vidim kod nas, vidim i kod njih. Prije par dana su prijetili smrcu igracima, a danas slave kao da su prvaci. Nadjimo neku mjeru, nemojte pitarluka.
Ljubavi sto te rodi klasa radnicka...
Obnovi clansku: https://www.fkzeljeznicar.ba/clanarina/