Spoiler:
Na Grbavici ništa više neće biti kao prije. Plavom lokomotivom upravljali su skretničari, mašinovođe, pripravnici, kondukteri… Sa izuzetkom, dvojice trojice, poput Envera Hadžiabdića, Amara Osima i Milomira Odovića, svi su se manje više učili na Želji. Stažirali. Sada Grbavica ima pravog stručnjaka. Trenera koji dolazi raditi punu “šiktu”. U njegovoj kancelariji najčešće će se mijenjati sijalice.
Slavko Petrović je naš čovjek i njemački đak. S diplomom prestižne najjače u svijetu “Sepp Herbergerove škole” u Kelnu.
Petrović je za portal sportske.ba ispričao svoju sportsku i životnu priču. Intervju smo radili u vožnji. On se sa suprugom Tatjanom, Ukrajinkom s kojom je u svom drugom braku, vraćao preko Sokoca u Sarajevo, a vaš reporter je vozio iz pravca Tešnja, gdje su igrale šampionske generacije TOŠK -a i Čelika.
NISAM PJEVAČ!
Razgovor je prekidao signalom nepokriveni dio na njegovoj i mojoj ruti. I povremene policijske patrole. Petrović je za naš portal otvorio dušu.
– Željeli su me u Sarajevu, a evo me na Grbavici. Željo je jedan od najboljih klubova u regionu. Trenirao sam Fortunu iz Dizeldorfa, “Karl Cajs Jenu”, a Željo je po snazi jedan od najjačih klubova koje sam vodio- počeo je svoju sportsku i životnu priču.
Pitanja nisu išla uobičajenim “redom”. Kako se koja tema nametala. Neko je trenera Želje povezao sa izvjesnim srbijanskim pjevačem Slavkom Petrovićem, koji je otpjevao hit, “Danas majko ženim svoga sina…”, koji se i danas pjeva na svadbama.
– Ja i pjesma baš nikakve veze. Nema veze taj Slavko samnom. Čuo sam za pjesmu, i za njega, ali to nisam ja…
Iako mu je fudbal strast, život, ljubav, otkriva da ima hobi.
– Volim igrati bilijar. Ranije sam češće igrao. Kad uhvatim vremena i nađem dobrog partnera rado igram.
Ima veze i sa boksom.
– Moj kum Rajko Milić proslavljeni je bokser. Imao sam dosta prijatelja iz bokserskog svijeta, pa sam često odlazio na njihove treninge. Dosta volim i poznajem boks. Znam da mi je kum Rajko pričao kako je imao strašnu borbu sa čuvenim Kubancem Teofilo Stivensonom. Nakon prve runde, sav krvav, u modricama i razbijenom arkadom jedva se doteturao u svoj ugao, a trener Bruno Hrastinski viče: Odlično Rajko. Samo se tako drži. Bravo. Odlična borba. Samo tako nastavi!. Kaže Rajko njemu, pa dobro šefe ko me ovako unakazi, ako se dobro držim…
Stivenson je bio svjetska klasa. Rijetki su ring napustili čitavi.
Željin trener drži jedan rekord.
– Ja sam zvanično najuspješniji stranac koji je prošao školu “Sepp Herberger”. Šesti sam trener s ovih naših nekadašnjih prostora s trenerskom diplomom stečenom u Kelnu. Prije mene to su bili Ico Horvat, Zlatko Čajkovski, Branko Zebec, Aco Ristić i Dragoslav Stepanović.
Njegov je rad i danas kao primjer “trenera generacije”. Polagao je u generaciji dvadesetak bivših njemačkih reprezentativaca. Među njima i jedan veliki as.
– Bernd Šuster moj je dugogodišnji prijatelj. I sada se čujemo i viđamo kada se ukaže prilika. Zajedno smo polagali u školi u Kelnu.
PAMTI BEHLULOVIĆA, MRKIĆA, RADUŠIĆA…
U nogometni svijet krenuo je iz Beograda.
– Rođen sam u dijelu između Bežanije i Novog Beograda. Bilo je tu dobrih igrača, ali i poznatih iz svijeta muzike, filma.. Recimo, moj komšija je Jova Radovanović, blizu mene kuće su imali Brena, te još neki glumci i pjevači. Ja sam igrao malo u Zvezdi, potom otišao u Njemačku.
Ranih devedesetih godina Petrović je vodio jednog “oberligaša”, kojeg je pretvorio u sabirni centar za igrače s ovih prostora.
– Najviše je bilo iz Bosne. Kod mene su, između ostalih igrali Tomo Mrkić, Elmir Behlulović, Radušić, te još desetak igrača. Mrkića sam kasnije predlagao Šusteru u Keln. Pomagao sam koliko sam mogao. Behlulović i Radušić su bili najjači napadački tandem. Njih su dvojica postigla više od pedeset golova.
Petrović nije bio samo trener, već pisao punomoći, garantna pisma, bio stanodavac… Jednom sadašnjem željevcu želio je pomoći, ali nije se dalo…
– Kada sam bio trener Radnika, prišao mi je Almir Seferović, kondicioni trener Želje i pitao da li ga se sjećam. U proteklih dvadesetak godina u mojoj memoriji je na hiljade igrača, tako da se nisam sjetio u prvi mah. Onda me Sefer podsjetio da je bio kod mene, ali da nije ostao. Eto, sada sam ga zatekao ovde na Grbavici.
Kakva sudbina. Seferović slovi kao jedan od najboljih trenera za fizičku spremu u BiH.
– Ja nikad nisam dozvolio da mi kondicioni trener radi pripreme. Nikad! Sve sam ja radio sam. Zato su moje ekipe koje sam vodio bile najspremnije. Kod mene kondicioni trener može zagrijati ekipu ili raditi s igračima koji se oporavljaju od povreda, ali pripreme ja radim. Imam jednu tajnu, jedan recept koji koristim i koji je uvjek davao rezultat.
ŠOKANTAN PRIZOR U KUPATILU
Na kraju otvorenog razgovora za “sportske” je otkrio kako je ostao bez kose.
– Nisam ostao samo bez kose, već i bez jedne dlake. Niti na glavi, ni na obrvama… Prije nekih šest godina trebao sam preuzeti reprezentaciju Afrike. Dobio sam selektorsku poziciju. Kako je Afrika na izvjestan račin rizična zemlja morao sam primiti određene injekcije. Prije nego ću poći za Afriku otišao sam u ambulantu gdje mi je rečeno da neću moći sve od jednom. Već etapno. No, ja sam želio na svoju ruku primiti sve injekcije. Tako je i bilo. Kada sam došao u hotel, otišao sam u kupatilo i doživio šok. Na jednom je s mene počelo da opada sve. Najprije kosa, potom i dlake s cijelog tijela. Vrlo šokantan prizor. Nakon toga sam prošao određene terapije koje traju evo već nekoliko godina. Prema liječničkim prognozama, ako se do sedam godina kosa ne počne vraćati, onda se nikad neće izrasti. No, nisam time opterećen. Našao sam svoj mir, svoju terapiju u fudbalu. Sada mi je stalo da ono što sam uradio s Radnikom potvrdim u Želji. Željo je gigant, čeka nas puno posla, a ja se izazova ne bojim. Znam da će biti teško, ali znam i put do uspjeha. Samo rad. Zato sam po dolasku obišao klupske prostorije i pogledao svoju kancelariju. Ja ću na stadionu provoditi najveći dio svog vremena. Obično na stadion dođem u 7.30 i ostanem često i do ponoći. Željo je klub s reputacijom, sa ogromnom armijom navijača koji s pravom traže pobjede, trofeje. Ja im neću ništa obećati, sve će sami vidjeti nakon naših treninga, utakmica. Vidjet će jednog novog Želju. Modernog Želju. Moj tim nikad se neće braniti. Igrat ćemo uvjek na pobjedu- optimističkom najavom završio je Petrović intervju za Sportske novosti.
LJUPKO I SLAVKO
Sarajevo je željelo Ljupka Petrovića, ali su poklekli nakon kampanje po društvenim mrežama. I Ljupko se vratio za Beograd. Otvorili su pregovore sa Slavkom Petrovićem, ali su se nećkali. Menadžerski lobiji nudili su “zvučnija” imena, pa je Uprava Želje bila brža. Doveli su najjače trenersko ime koje je došlo na ove prostore. Željo je do sada zarađivao na transferima igrača, a sada ima priliku dobro se “ugradit” u obeštećenje kada jednom Petrović odluči potražiti novi klub. Ako poželi da napusti Grbavicu.
OSIM JE GOSPODIN!
Petrović je na jednom od seminara upoznao čuvenog Ivicu Osima.
– Impresioniram sam iskustvom, znanjem, filozofijom Ivice Osima.Jako mi je drago da sam u klubu u kojem je on igračka i trenerska legenda. Nadam se da ću sada imati više prilike porazgovarati s Osimom. Ivica je najbolji trener na ovim prostorima- kazao je Petrović.
Slavko Petrović je naš čovjek i njemački đak. S diplomom prestižne najjače u svijetu “Sepp Herbergerove škole” u Kelnu.
Petrović je za portal sportske.ba ispričao svoju sportsku i životnu priču. Intervju smo radili u vožnji. On se sa suprugom Tatjanom, Ukrajinkom s kojom je u svom drugom braku, vraćao preko Sokoca u Sarajevo, a vaš reporter je vozio iz pravca Tešnja, gdje su igrale šampionske generacije TOŠK -a i Čelika.
NISAM PJEVAČ!
Razgovor je prekidao signalom nepokriveni dio na njegovoj i mojoj ruti. I povremene policijske patrole. Petrović je za naš portal otvorio dušu.
– Željeli su me u Sarajevu, a evo me na Grbavici. Željo je jedan od najboljih klubova u regionu. Trenirao sam Fortunu iz Dizeldorfa, “Karl Cajs Jenu”, a Željo je po snazi jedan od najjačih klubova koje sam vodio- počeo je svoju sportsku i životnu priču.
Pitanja nisu išla uobičajenim “redom”. Kako se koja tema nametala. Neko je trenera Želje povezao sa izvjesnim srbijanskim pjevačem Slavkom Petrovićem, koji je otpjevao hit, “Danas majko ženim svoga sina…”, koji se i danas pjeva na svadbama.
– Ja i pjesma baš nikakve veze. Nema veze taj Slavko samnom. Čuo sam za pjesmu, i za njega, ali to nisam ja…
Iako mu je fudbal strast, život, ljubav, otkriva da ima hobi.
– Volim igrati bilijar. Ranije sam češće igrao. Kad uhvatim vremena i nađem dobrog partnera rado igram.
Ima veze i sa boksom.
– Moj kum Rajko Milić proslavljeni je bokser. Imao sam dosta prijatelja iz bokserskog svijeta, pa sam često odlazio na njihove treninge. Dosta volim i poznajem boks. Znam da mi je kum Rajko pričao kako je imao strašnu borbu sa čuvenim Kubancem Teofilo Stivensonom. Nakon prve runde, sav krvav, u modricama i razbijenom arkadom jedva se doteturao u svoj ugao, a trener Bruno Hrastinski viče: Odlično Rajko. Samo se tako drži. Bravo. Odlična borba. Samo tako nastavi!. Kaže Rajko njemu, pa dobro šefe ko me ovako unakazi, ako se dobro držim…
Stivenson je bio svjetska klasa. Rijetki su ring napustili čitavi.
Željin trener drži jedan rekord.
– Ja sam zvanično najuspješniji stranac koji je prošao školu “Sepp Herberger”. Šesti sam trener s ovih naših nekadašnjih prostora s trenerskom diplomom stečenom u Kelnu. Prije mene to su bili Ico Horvat, Zlatko Čajkovski, Branko Zebec, Aco Ristić i Dragoslav Stepanović.
Njegov je rad i danas kao primjer “trenera generacije”. Polagao je u generaciji dvadesetak bivših njemačkih reprezentativaca. Među njima i jedan veliki as.
– Bernd Šuster moj je dugogodišnji prijatelj. I sada se čujemo i viđamo kada se ukaže prilika. Zajedno smo polagali u školi u Kelnu.
PAMTI BEHLULOVIĆA, MRKIĆA, RADUŠIĆA…
U nogometni svijet krenuo je iz Beograda.
– Rođen sam u dijelu između Bežanije i Novog Beograda. Bilo je tu dobrih igrača, ali i poznatih iz svijeta muzike, filma.. Recimo, moj komšija je Jova Radovanović, blizu mene kuće su imali Brena, te još neki glumci i pjevači. Ja sam igrao malo u Zvezdi, potom otišao u Njemačku.
Ranih devedesetih godina Petrović je vodio jednog “oberligaša”, kojeg je pretvorio u sabirni centar za igrače s ovih prostora.
– Najviše je bilo iz Bosne. Kod mene su, između ostalih igrali Tomo Mrkić, Elmir Behlulović, Radušić, te još desetak igrača. Mrkića sam kasnije predlagao Šusteru u Keln. Pomagao sam koliko sam mogao. Behlulović i Radušić su bili najjači napadački tandem. Njih su dvojica postigla više od pedeset golova.
Petrović nije bio samo trener, već pisao punomoći, garantna pisma, bio stanodavac… Jednom sadašnjem željevcu želio je pomoći, ali nije se dalo…
– Kada sam bio trener Radnika, prišao mi je Almir Seferović, kondicioni trener Želje i pitao da li ga se sjećam. U proteklih dvadesetak godina u mojoj memoriji je na hiljade igrača, tako da se nisam sjetio u prvi mah. Onda me Sefer podsjetio da je bio kod mene, ali da nije ostao. Eto, sada sam ga zatekao ovde na Grbavici.
Kakva sudbina. Seferović slovi kao jedan od najboljih trenera za fizičku spremu u BiH.
– Ja nikad nisam dozvolio da mi kondicioni trener radi pripreme. Nikad! Sve sam ja radio sam. Zato su moje ekipe koje sam vodio bile najspremnije. Kod mene kondicioni trener može zagrijati ekipu ili raditi s igračima koji se oporavljaju od povreda, ali pripreme ja radim. Imam jednu tajnu, jedan recept koji koristim i koji je uvjek davao rezultat.
ŠOKANTAN PRIZOR U KUPATILU
Na kraju otvorenog razgovora za “sportske” je otkrio kako je ostao bez kose.
– Nisam ostao samo bez kose, već i bez jedne dlake. Niti na glavi, ni na obrvama… Prije nekih šest godina trebao sam preuzeti reprezentaciju Afrike. Dobio sam selektorsku poziciju. Kako je Afrika na izvjestan račin rizična zemlja morao sam primiti određene injekcije. Prije nego ću poći za Afriku otišao sam u ambulantu gdje mi je rečeno da neću moći sve od jednom. Već etapno. No, ja sam želio na svoju ruku primiti sve injekcije. Tako je i bilo. Kada sam došao u hotel, otišao sam u kupatilo i doživio šok. Na jednom je s mene počelo da opada sve. Najprije kosa, potom i dlake s cijelog tijela. Vrlo šokantan prizor. Nakon toga sam prošao određene terapije koje traju evo već nekoliko godina. Prema liječničkim prognozama, ako se do sedam godina kosa ne počne vraćati, onda se nikad neće izrasti. No, nisam time opterećen. Našao sam svoj mir, svoju terapiju u fudbalu. Sada mi je stalo da ono što sam uradio s Radnikom potvrdim u Želji. Željo je gigant, čeka nas puno posla, a ja se izazova ne bojim. Znam da će biti teško, ali znam i put do uspjeha. Samo rad. Zato sam po dolasku obišao klupske prostorije i pogledao svoju kancelariju. Ja ću na stadionu provoditi najveći dio svog vremena. Obično na stadion dođem u 7.30 i ostanem često i do ponoći. Željo je klub s reputacijom, sa ogromnom armijom navijača koji s pravom traže pobjede, trofeje. Ja im neću ništa obećati, sve će sami vidjeti nakon naših treninga, utakmica. Vidjet će jednog novog Želju. Modernog Želju. Moj tim nikad se neće braniti. Igrat ćemo uvjek na pobjedu- optimističkom najavom završio je Petrović intervju za Sportske novosti.
LJUPKO I SLAVKO
Sarajevo je željelo Ljupka Petrovića, ali su poklekli nakon kampanje po društvenim mrežama. I Ljupko se vratio za Beograd. Otvorili su pregovore sa Slavkom Petrovićem, ali su se nećkali. Menadžerski lobiji nudili su “zvučnija” imena, pa je Uprava Želje bila brža. Doveli su najjače trenersko ime koje je došlo na ove prostore. Željo je do sada zarađivao na transferima igrača, a sada ima priliku dobro se “ugradit” u obeštećenje kada jednom Petrović odluči potražiti novi klub. Ako poželi da napusti Grbavicu.
OSIM JE GOSPODIN!
Petrović je na jednom od seminara upoznao čuvenog Ivicu Osima.
– Impresioniram sam iskustvom, znanjem, filozofijom Ivice Osima.Jako mi je drago da sam u klubu u kojem je on igračka i trenerska legenda. Nadam se da ću sada imati više prilike porazgovarati s Osimom. Ivica je najbolji trener na ovim prostorima- kazao je Petrović.
Vranjes na spisku a nema kluba, Duljevic na spisku, Cimirot na dodatnom spisku a Vrancic na spisku, Cimirot deset puta bolji igrac, nema Kozulja koji je za Tomica izmislio fudbal, itd, zalosno sta se godinama radi od reprezentacije..
