uto maj 08, 2018 1:09 pm
Evo vam copy posta sa orga... Postavljam ovdje sa odobrenjem autora naravno... Inace sa orga se nikada ne kopiraju stvari...
Meshtar wrote:
Danima razmišljam da li da nešto napišem ili ne? Nažalost atmosfera oko našeg kluba je trenutno jako loša. Vjerujem da smo svi silno razočarani, a obično su najviše razočarani oni koji su uložili najviše nade, truda i rada. Istini za volju, trenutno stanje nam se može nazvati skoro pa običajem ili navikom. U zadnjih pet sezona, mi smo pred sami kraj prvenstva četiri puta izgubili titulu. Jednom sa Dinom Đurbuzovićem (Veleža se svi valjda sjećamo), jednom sa Mulalićem, pa sa Petrovićem i na kraju sa Adžemom. Zašto sam razmišljao da li da napišem ovo što ću napisati? Odgovor je vrlo jednostavan, atmosfera je takva da se ljudi stigmatiziraju za sve što ne odgovara nekoj od strana kada je u pitanju Željo. Srećom ili nesrećom, meni nije prvi put. Oni koji misle da oko našeg kluba nema “strana” vrijeme je da prestanu čitati ovaj tekst i sačuvaju koji minut svog dragocjenog i u ovom životu ograničenog vremena. Ako nastavljate dalje sa čitanjem, siguran sam da ste znali pročitati i puno gore štivo.
Za početak, predstavimo strane.
Trenutno su obje strane u i oko Želje podijeljene na dva krila, popularno nazvane Pozicija i Opozicija. Napominjem da ja lično ne prihvatam ovakve podjele, jer mislim da između dvije strane postoji puno više sličnosti nego razlika. Iako to nijedni za živu glavu ne bi priznali. Nazive sam postavio čisto radi nomenklature.
Pozicija.
Skup ljudi okupljenih u kontinuitetu u različitim formama između 3-5 godina. Određeni ljudi vuku kontinuitet I od ranije. Pozicija je mijenjala nekoliko oblika, kako hijerarhijskih i organizacionih, tako i personalnih. Pozicija se najčešće ogleda kroz svoju dominantnu ličnost, odnosno gospodina Senada Misimovića, a koji je trenutno formali lider našeg kluba, dok je renije imao neformalnu, ali nesumnjivo lidersku ulogu. Misimović je sasvim sigurno s razlogom dominantna ličnost, odličan menadžer, uspješan privrednik i sa nesumnjivom privrženošću klubu, jer realno gledajući, kome situiranom i hajmo reći “normalnom” može ovo sve trebati? Ostatak uprave također čine osobe sa priličnim iskustvom u svojim branšama, a što bi da se radi o nekoj korporaciji ili dobroj firmi, činilo ekipu koja je predodređena za uspjeh. Uostalom, svako objektivan (sebe ću izuzeti iz toga, budući da su u rad kluba involvirane i osobe koje u slobodno vrijeme obavljaju funkciju mojih bliskih prijatelja), bi morao da prizna veliki napredak kluba u organizacijskom i upravljačkom smislu. Klub posluje legalno I što bi se reklo “kroz papire”, imamo angažovane profesionalne pozicije u klubu, postoje budžeti kako investicijski, tako i operativni, a zamislite kada neko pošalje mail u klub ili pozove na telefon, neko i odgovori. S obzirom na ne velika ulaganja u taj interni kadar i s obzirom na startnu poziciju, napravljen je zaista veliki pomak. Infrastrukturna ulaganja, kako kroz “crowdfunding”, tako i kroz sopstvena sredstva, za naše uslove su prilično velika. Toliko velika i jasno vidljiva, da ne bih da trošim prostor detaljno ih opisujući. Dovoljno mi je da kažem da sam kao korisnik desetogodišnje ulaznice ponosan svaki put kada dođem na stadion. Za kraj ovog dijela, napisaću i nešto što je moje subjektivno mišljenje (može mi se, moj je tekst), da je svako onaj ko naziva Poziciju “građevinarima”, “građevinskom firmom” i slično, potpuni idiot. Kratko i jasno.
Eh sada, pozabavimo se i drugom stranom medalje. Osnovni posao fudbalskog kluba je – fudbal. Vrlo jednostavno. Fudbal, kao i svaki sport podrazumijeva određena specična znanja. Čak iako se čini jednostavnim, te će svaki trener na planeti izjaviti da je “ljepota upravo u jednostavnosti, ali da je to najteže postići”, to ni izbliza nije tako jednostavno. Svi za sebe mislimo da se razumijemo u fudbal, svi mislimo da možemo “prepoznati” igrača, a svi pomalo mislimo da znamo I kako treba igrati. Ne vjerujem ni da su toga pošteđeni ljudi koji čine “Poziciju”. Fudbal je igra u kojoj milionska ulaganja, silne pripreme, sav posao oko sponzora, planirane i neplanirane prihode može da pokvari neki poludebeli veteran koji živi na dvije kutije cigara sa jednim šutem sa 30 metara u rašlje. Ta fudbalska metafizika se nažalost ne može staviti u neku tabelu, nije je moguće izračunati niti valorizirati na bilo koji način. Naravno, prije toga treba imati znanja da dođeš u položaj da se boriš za nešto. Sve što možeš da uradiš po tom pitanju je da kontinuitetom i kvalitetom smanjiš vjerovatnoću da se nešto tako desi. To je mjesto gdje je Pozicija podbacila. Da ne budem previše detaljan i opširan, samo je potrebno nabrojati trenere i igrače koji su u skorijoj prošlosti prošli kroz klub. Sjeća li se neko Halvadžića? Zatim tu je i pitanje generalne strategije, jednu sezonu guramo mlade, drugu se okrećemo veteranima. Nekada na pola sezone odustanemo od jednog koncepta nauštrb drugog (čitaj 2017/2018). Ne bih da preduboko ulazim u finansijski efekat lutanja na sportskom planu, a što je sigurno moguće prevesti u brojke. Mislim da bi nas taj loši bilans jako iznenadio. Zatim je tu i staro dobro stvaranje neprijatelja od svega i svakoga. Nekada i bez neke velike potrebe, čisto da se nešto kaže. Mada je to često i posljedica tumačenja “releja” naslonjenih na pojedince iz uprave, a koji informaciju da je zid bijele boje, često kroz svoje kanale, kako elektronske, tako i one od uha do uha, hiperboliziraju do te mjere da za pet dana informacija glasi “zid je obasjan anđeoskom svjetlošću i kada ga dotakneš rukom, on te odvede u predjele u kojima nikada nisi bio”. Kada su negativne stvari u pitanju, stvar je još i gora. Uglavnom, nedostatak znanja u sportskom dijelu se pokušao nadoknaditi kroz angažman različitih rješenja, bilo ljudskih, bilo operativnih, ali kada se podvuče crta, trenutno smo u situaciji da niko od nas ne može garantovati da ćemo u srijedu osvojiti Kup BiH, iako nosimo finu zalihu bodova u Krupu. Također, našim greškama, smo učinili Zrinjski prvom ekipom sa trostrukom uzastopnom titulom. Naravno, Zrinjski je značajno pomognut od saveza. I to je također nepobitna činjenica.
Opozicija
Idemo predstaviti i drugu “zaraćenu” stranu. Radi se o skupini ljudi, a čiju tačnu brojnost i angažovanost je iz mog ugla nemoguće odrediti. U Opoziciju su navodno uključeni neki bivši članovi UO kluba, a s kojima je došlo do razmimoliaženja u stavovima te su oni napustili klub. Ova neformalna grupa, za koju nisam ubjeđen da uopšte ima neki plan ili određen stav, je prilično difuzna. Navodno je okupljena oko gospodina Amara Osima, bivšeg trenera Željezničara. Osnovna tačka prijepora je finansijski dug ka Amaru Osimu, a čije formalnu prirodu (naglašavam formalnu) Pozicija negira. Kako samu opoziciju ne poznajem, osim površno I iz priča, treba navesti da je određeni broj ljudi vezanih za ovu skupinu, također svojevremeno pomagao klubu i bezveze ih je predstavljati kao totalne negativce, a što često imam priliku čuti. Uostalom, jedan dio tih ljudi je do skorijeg perioda bio u klubu. Dakle, nekada su nešto morali uraditi, a u kontekstu vremena u kojem su bili u klubu.
Kada pogledamo prošlost, izvan svake sumnje je lako utvrditi da smo bili dominantan faktor u BH fudbalu, u dva navrata kada je Amar Osim sa klupe predvodio plave. Uostalom puni trofejni klupski ormari svjedoče tome. Iako se često Osimu spočitavaju “mutne radnje”, jasno je kao dan, za svakoga ko želi da pogleda sastave ekipa, kao i snimke starih utakmica, da su te ekipe imale glavu i rep te su bile sasvim sigurno prepoznatljive. Čak i onda kada su bile sastavljene od igrača koji nisu odabrani imenom, nego svrhom na terenu. Mi navijači smo u to doba vodili velike rasprave o samom fudbalu i pitanjima tipa “zašto igra Jamak?”. Iako su još tada pojedini od nas sa foruma naglašavali ogromnu potrebu da se klub uredi I na poslovnom planu.
Reći za nekoga ko je na sportskom planu napravio toliko za klub, te ga nazivati raznim imenima, je potpuno jednaka stvar kao što je u odjeljku iznad vezano za izraz “građevinci” – čist idiotizam.
No kada su u pitanju prošli dani i pored sportskih uspjeha, bilo je stvari koje su bile jako negativne, a neke od tih I do danas imaju efekat na klub. Pod tim prvenstveno mislim na stvorene različite vrste dugovanja, od kojih veliki dio otpada na poreze. S tim da treba napomenuti da je taj isti porezni dug vezan i za one periode poslovanja u kojima niko bilo iz Pozicije, bilo iz Opozicije nije bio sa nekom ulogom u klubu. Radilo se jednostavno o “običajnom” poslovanju, koje će valjda platiti neko drugi – nekad.
Samom klubu je nedostajalo profesionalizma kada su u pitanju operativne i administrativne pozicije, pa čak i na onom osnovnom nivou. Tako ako ste recimo bili poružne fizionomije kao moja malenkost, te ste bili ignorisani od strane djevojaka koje vam nisu odgovarale na poruke, isti osjećaj ste mogli dobiti i jednostavnim slanjem elektronske poruke na adresu kluba. Stadion je bio u jako lošem stanju, te se nije vodilo previše računa o infrastrukturi. Ovdje ću se zaustaviti, da bih sebe zadržao u okvirima čitljivog, da se ne bi prisjećao blatnjavih ulaza na stadion itd.
Sukob
Iako će mnogi reći da su odnosi puno bolji nego što to izgleda, svjedoci smo da to nije tako, te da obje strane igraju igru u rukavicama, odnosno umjesto neposredne komunikacije ide se kroz komuniciranje raznim kanalima. Nekada je to toliko banalno da se pojavljuju fotografije gdje neko sjedi sa nekim, a to izazove buru različitih komentara, pa ide hiperbolizacija do te mjere da sam u određenim trenucima mislio da će klub morati postati utvrda čuvana naoružanim osobama. Ovo je samo jedan primjer, a ima ih na desetine. Šta je ovaj rekao? Šta je onaj rekao? Ko se s kim druži? Koga gdje svrstati I tako dalje. Vratimo se malo stvarnim tačkama prijepora. Šta je u stvari iza svega? Pokušajmo objektivno pogledati na stvari.
- Pitanje duga - misteriozno pitanje duga se povlači već godinama. Nisam bio u klubu, nisam ni sada. Svi znamo kako su se novci prikupljali. Uostalom prikupljaju se možda I sada, ali samo kroz papire. Svrha je ista, neko posuđuje novac Želji, da bi klub prebrodio određene periode. S tim da je ranije postojalo i pitanje blokiranih računa itd. Da li je Amar Osim posudio novac Želji, potpuno sam siguran da jeste. Siguran sam i da pozicija I opozicija zna ponešto o tome. Čak, nigdje javno nisam čuo negiranje, iako sam postavio pitanje na tu temu na prvoj skupštini kluba. Dakle, imamo slona u prostoriji, a pravimo se da nije tu.
Jasno, postavlja se logično I opravdano pitanje papira I dokaza na osnovu kojih bi klub nešto trebao isplatiti. Ko smije potpisati tako nešto?
Isto tako se postavlja I ono moralno pitanje na temu, da li je budala onaj ko je na obraz dao novce i zašto njegov novac manje vrijedi samo zato što je nešto uradio jer je to u tom momentu trebalo? Da li je to bilo važno za klub? Sigurno da jeste…
Da se ne bi bavili pretpostavkama, sasvim sam siguran da se neko rješenje može naći, te da se kroz neke aranžmane stvari mogu urediti. Toliko pametnih ljudi na jednom mjestu mora znati naći put za to. Pitanje je volje I finansija. Mada, s druge strane kad gledam, Vranješa ćemo za godinu I pol platiti bar čertvtinu ovog duga…
- Pitanje personalnih odnosa - smatram da su stvari u tom smislu otišle predaleko. Upravo kao posljedica određenih posrednih kontakata, različitih komentara izrečenih u različitom okruženju. I naravno, kada se na sve to dodaju “sateliti” koji ni oko čega u životu nemaju svoje mišljenje, nego slijepo upijaju sve što jedna ili druga strana kaže, pa onda to uvećaju tristo puta, dođemo do situacije u kojoj se stvara skoro pa mržnja. Mi smo po tom pitanju duboko podijeljen klub. Sada je to već jedna velika istina. I to od vertikale, pa sve do navijača. Ko želi da napravi eksperiment, neka razgovara sa ljudima sa različitim mišljenjima i ne smatra na prvu da su u pravu ili krivu. I jedni I drugi pričaju samo crno ili bijelo. Nema sivog niti jedne sekunde. To vam se moji dobri Željezničari, naziva podjelom. Željezničar je uvijek bio klub integracije. To je postulat, osnova, temelj…kako god ga nazvali.
S druge strane, potpuno sam siguran da se gospoda Misimović i Osim međusobno uvažavaju u smislu znanja i stručnosti koje posjeduju. I to na puno višem nivou nego što to većina misli. Siguran sam da je Misimović kroz svoje bogato iskustvo morao da sarađuje sa različitim vrstama ličnosti, te da ima osjećaj o nečijem znanju, čak I kada personalni odnosi nisu na najboljem nivou. Odluke su nekada teške, nekada se svašta istrpi, ali tržište još niko nije uspio zaustaviti. Igrati se moraš, htio to ili ne. Sve što ti ne daš svojim klijentima, oni će dobiti negdje drugo. Sve što pali danas, ne znači da će biti dovoljno dobro za sutra. Svako ko je u biznisu, a pogotovo u prodaji zna za ta osnovna pravila.
Isto tako, Osim se čitav život bavi fudbalerima. Treba li kome neka teža skupina ličnosti kojima se upravlja od fudbalera? Dođe ti lik sa izblajhanom frizurom, prekriven tetovažama u pantolama sa uskim nogavicama i nekoj majičici sa ogromnim brend amblemom i ponaša se kao da je svijet njegov jer je zabio dva gola. Pri tome je okružen ljudima koji ga dižu u nebesa, te ima nesvakidašnja primanja. Natjerati takve likove da udare glavom u zid, a zatim im pomoći da ustanu te da ti se povinuju I nauče tvoja pravila, pa puta 22 komada… Mora da je to najteža stvar na svijetu.
Niko me na svijetu ne može ubijediti da takve dvije ličnosti ne mogu da pronađu rješenje za poremećene odnose.
- Pitanje klupske hijerarhije I pravila - smatram da je ovo pitanje najlakše rješivo. Uvijek se mogu odrediti granice nadležnosti, a isto tako se uvijek može poboljšavati I nadograđivati saradnja. O tome nekom drugom prilikom.
I šta dalje?
Prije svega, potpuno sam siguran da klub neće napredovati kako treba dok god su ove podjele prisutne, kako u stvarnosti, tako i u onom neopipljivom, a što se kolokvijalno naziva atmosferom. Zašto? Tako, jednostavno je. Postoji li ijedan klub na planeti gdje najtrofejniji trener nije baš omiljena ličnost? To nije logično, nije smisleno i na kraju krajeva nije normalno. To je uostalom I najbolja dijagnoza problema. Mi ne trebamo biti takav klub.
Ja lično sam sit svrstavanja u tabore, jer se meni prvom dešavalo da me upišu u ove ili one. To sve skupa troši toliko energije I tupi oštricu kluba.
Klupski zadatak treba da bude ostvarivanje uspjeha na sportskom planu, ali iz sportskih razloga. Ne da bi se dokazalo da se to može uraditi bez nekoga. Manchester United je bio šampion i prije Fergusona. Biće I poslije Fergusona. To je normalno. Željezničar je osvajao titule prije Amara Osima, osvajaće ih i nakon njega. To je prirodna postavka stvari, neminovnost koja samo svjedoči ljudskoj prolaznosti. Željezničar je takav klub. Dokazivati nešto što je već empirijski dokazano, samo zato da bi se nešto kao pokazalo je kontraproduktivno.
S druge strane, tjerati inate I slušati samo ljude koji okolo klimaju glavama također ne donosi ništa dobro. Mislim da bi oba navedena gospodina (ovo nije ironičan izraz, zaista imam duboko poštovanje prema obojici), trebala ponekad da čuju nešto I drugačije. Da im neko u lice kaže nešto što im neće baš da godi, ne uvredljivo, ne bezobrazno, nego nešto što može da im proširi vidike.
Mislim da smo premali klub da bi mogli sebi da priuštimo da izgubimo ijednog Željezničara, a kamoli nekoga od ljudi koji su učinili puno za klub. Obojica evidentno jesu. Jesu i ljudi kojima su okruženi.
Krajnje je vrijeme da ovo sve prestane. Ne morate se nikada dogovoriti, ne morate biti ni skupa u klubu ako vam to tako ne odgovara, mada poslije ću napisati zašto bi trebali. Međutim, zaustavite zlu krv, jer dijelite Željezničar. Klub bi trebao biti svima od primarnog interesa. Nikada nije bio podijeljen, osim na ljude koji su za Jamaka ili za Zebu, odnosno na one koji su za Mešu ili Nikića. Sviju nas čeka nestanak I crna zemlja. Ne bih želio da vas pamte kao ljude koji su i pored svega što su donijelu klubu, izveli da se Željezničari dijele između sebe. Da čak I ja sam sebe uhvatim kako sa prijateljima žučno raspravljam na tu temu, a pogledali smo skupa na stotine utakmica Želje, radovali se kao djeca i plakali skupa sa klubom.
Razgovarajte jedni sa drugima. Ne morate se dogovoriti, ali popravite odnose. Toliko bar možete učiniti.
Zašto?
- Jer treba da to uradite, sjetite se da ste Željezničari.
- Zato što ako krenete da se dogovarate, možda shvatite da ste puno sličniji nego što mislite.
- Zato što niste Izrael I Palestina.
- Zato što fudbal zavisi i od onog neopipljivog, karme ako već želite tako da se izrazim.
- Zato što naš klub treba da se još jednom digne i napreduje. Htjeli to priznati ili ne, mostarci su nam postavili domaći zadatak.
- Zato što bi učinili zadovoljnim sve navijače Željezničara.
- Zato što niko od vas nije apsolutno u pravu. Znam da je to teško povjerovati, ali tako je.
- Zato što niko nije umro od toga da se popije kafa.
- Zato što svi donosimo dobre i lose odluke. Ne griješe samo ljudi koji ne rade.
- Zato što ono što je dobro danas, već sutra neće biti dovoljno dobro.
- Zato što neko već jednom treba da nazove stvari pravim imenom.
Ps. Da ne bih bio pogrešno shvaćen, ovim postom nije mi cilj nikoga rušiti, gurati ili slično. Ja samo pišem ono što mi kao navijaču Želje stoji na duši. Svoju podršku sam dao na mjestima gdje je to bilo predviđeno.
Živjeli
Fb grupa Manijaci-USA/Canada