uto feb 14, 2017 12:25 pm
Već mi se danima, nakon pregledanih pripremnih utakmica, mota misao da analiziramo šta možemo očekivati na proljeće. Ali da se probamo spustiti na zemlju i bez euforije vidjeti šta se može zaista očekivati.
Prvo što je dominantno u našem komentarisanju da nismo izgubili protiv jakih protivnika. To bi preispitao, iz dva aspekta:
1. stvarna snaga Kryla, Amkara i Astane
2. činjenica da nismo izgubili.
Ruske ekipe ne bi nazvao nešto pretjarano jakima, jer su Kryla u donjem dijelu tabele, a ni Amkar nije previsoko. Ovo nisu ekipe koje igraju evropske utakmice i mislim da bez obzira što igraju jaču ligu oni se ne bore za vrh i mislim da nisu neko s kim trebamo biti sretni što nismo izgubili. Sigurno je da rade u ozbiljnijoj ligi, imaju jače utakmice, bolje terene i drugu infrastrukturu kojom mi ne raspolažemo, međutim nisu neko ko je navikao da pobjeđuje. To je otprilike kao, da uzmemo ekstremniji primjer, drugoligaška ekipa sanja o ulasku u prvu ligu i naravno razmišlja da se ne može nositi sa Željom, Zrinjskim i Sarajevom, ali svakako da misli da može biti bare-bare sa Mladosti, Slobodom i Radnikom. E, ova dva ruska su Mladost, Radnik i Sloboda. A naša liga, vjerujem i to sa posebnim naglaskom na Želju, je jača od druge ruske lige. Astana je ipak jača od ruskih ekipa, ali ni njihova referenca što igraju Evropa ligu nije neki oberfaktor. Tu su zadnji u grupi. Na primjer meni ovako izgleda da je Željo bolje izgledao protiv Plzena nego protiv Astane, a Plzen je redovno prolazio grupnu fazu Evropa lige.
Druga tačka, to što nismo izgubili nema nikakog značaja. Amkar je realno bio bolji na terenu, napravio nekoliko 100% šansi, a mi nismo skoro ni jednu. Nismo ispratili dosta njihovih centaršuteva i imali smo više sreće nego pameti. Barem ja to tako vidim. Nije ni bilo loše, ali nije ni tako dobro. Reklo bi se da smo bili bliži porazu nego pobjedi.
Zbog čega pišem o protivnicima? Zato što mi sve, prije svega mi, a dijelom i naša struka, dajemo komentare koji više liče na opravdanja rezultata i neurađenog na terenu. Nije sporno što nismo puno uradili, ali umjesto da se bavimo opravdanjima i referencama protivnika, volio bi da smo od struke čuli šta stvarno jesmo uradili na terenu, gdje škripi i šta pokušavamo. Šta možemo očekivati sa protivnicima u našoj ligi u odnosu na ove sa priprema?
Ono što ja vidim, to je da nam lopta sporo ide prema naprijed. Iako imamo dva brza krila, oni skoro da nisu ništa uradili na pripremama.
A uzrok je nešto čega se najviše pribojavam - Zeba i Bekrić igraju sa previše dodira. Generalno, imam osjećaj da se najviše razlike (negativne po nas) u utakmicama sa jačim protivnicima vidi kod naših najvećih zvijezda. Ni Miro se nije pokazao. Neko će reći da mu motivacija pada, ali ja mislim da smo upravo na pripremama vidjeli zašto Miro nije prošao ni u Španiji ni u Grčkoj.
Da se vratim na Zebu i Bekrića - Bekrić mi je izgledao za nijansu konkretniji, ali od njih nije lopta brzo išla prema napadu i krilima. To je boljka koju mogu primijetiti i markirati i naše ekipe, ne treba biti Astana ili Amkar da vidiš da jednim klizećim na Zebu možeš paralizirati kompletan napad, posebno kontre ili polukontre. Tu sam se sjetio da kod Amara nijedan od njih nije igrao na ovoj poziciji, a sada kontam da je postojao baš ovaj razlog zašto je bilo tako. Jamak je igrao na toj poziciji, iako nominalno lošiji igrač, puno se brže oslobađao lopte te je svako njegovo dodavanje išlo prema naprijed, a nikada prema nazad.
Sa pozitivnije strane, odbrana se pokazala kao dosta solidna, nije ostavljala previše prostora protivnicima.
Po meni, najbolji na pripremama i igrači koji su najbliži svojim kvalitetima ovim jačim ekipama sa su bili Blagojević, Boccacini, Stevanović Siniša i Stojanović.
Ne trebamo zaboraviti i da naši igrači pripreme u Turskoj vide kao dobar izlog da se prodaju, te iako svi govorimo kako su to pripremne utakmice, može se vidjeti da naši ipak igraju na max. Također, ocjena da smo super pripremljeni mislim da ne stoji u potpunosti - već oko 60. minute naši ključni igrači počinju disati na škrge i gubimo i ono malo ideja u napadu.
Dakle, volio bi da prizemno analiziramo i da se ne dižemo previše, te da nam jedina nada ne bude da ćemo igrati sa slabijim ekipama. Zrinjski možda nije puno slabiji od bilo kojih od ovih, a pored toga što ćemo mi (možda) biti bolji, sigurno je da nas niko neće milovati.