Nisam se htio petljati jučer poslije utakmice jer sam znao da su vruće glave pa da ne bude da prisjedam na muke.
Nivo frustracije nakon lošeg rezultata jednak je nivou nerealnih očekivanja od igrača nakon jedne ili dvije partije. Tako je na Grbavici i na Koševu. Pobjeđivati samo zato što se zoveš Željezničar ili Sarajevo ne možeš više nigdje u Bosni i Hercegovini, jer ljude odnosno klubove iskreno libo racku ko si i kako se zoveš ima osam duluma i udri. Jučer sam gledao Čelik i kad samo pomislim da su oni otkinuli po dva boda Sarajevu i Željezničaru to bi meni bio dovoljan razlog da nijednog igrača ne nazovem igračinom. Helem da se vratim na ova očekivanja. Mnogi ovdje misle da su ovi igrači Xabi Alonso ili Neymar i slično, nosu niti će biti jer da jesu ne bi igrali ovdje logično.
Uzmete sastav Zrinjskog i pogledate ko nastupa za njih i stavite prst na čelo i zapitate se ko je lud. Ali oni imaju jasnu strategiju gdje još uvijek oba sarajevska premijerligaša lutaju. I dok se kod nas kreće u prvenstvo sa krilaticom 'mi smo veliki, jebat ćemo sve redom' oni u prvenstvo ulaze bez neke velike nervoze.
Kozić doveden iz Rudara koji je ispao, Stojanović nogiran iz nekoliko klubova gdje je igrao, Jakovljević igrao u 'nekom Radnik' i da je doveden u bilo koji klub ovdje bilo bi jebavanja majki, Todorović i Bilbija otjerani iz Sarajeva, Čolić i Tomić sa Grbavice, Mešanović nije mogao proći u Osijeku koji se tad borio za opstanak i da dalje ne nabrajam.... Takav Zrinjski šetajući da pet komada Olimpiku, dok se gradski rivali sa njima bore do zadnje minute.
Fudbal treba gledati po periodima a ne mijenjati mišljenje od utakmice do utakmice. I što neko reče da je ušla jedna od dvije prečke druga bi se priča pričala, i bili bi prvaci a Zrinjski bi već bio prepišan.
Treba biti realan i znati da je previše bodova prosuto da bi se ganjala titula i to je realnost. Gdje su Sarajevo i Željezničar prosipali bodove Mostarci su prolazili neokrznuti i osim Radnika i gubitka bodova u zadnjoj minuti realno nisu imali kiksa