uto avg 11, 2026 1:38 pm
Kakva smo mi sredina za razvoj igrača moglo se vidjeti i protiv BSK-a. Mi pričamo o tome kako treba gurati našu djecu a onda ćemo i najmanju priliku iskoristiti da im je.emo majku, sestru, djecu, mrtve... znate li kako ogavno zvuči kad od prvog dodira, sa Sjevera ljudi je.u majku Šabiću. Mučno je bilo slušati nakon prvog primljenog gola likove kako Abdulahoviću psuju familiju, majku, djecu... kakva smo mi to bagra kad idemo na utakmicu da nekom igraču koji igra za naš klub, zbog greške (nekad ne mora biti ni greška, nego način na koji hoda npr...) psujemo sve odreda, psujemo članove najuže familije?? I onda očekujemo da će ti igrači davati svoj maksimum? Naravno da neće...zamisli sebe na svom radnom mjestu kako neko od tvojih klijenata stoji iznad tebe i psuje ti mrtvu majku jer nisi dovoljno brzo otkucao račun, napravio ponudu, završio nešto...i ti ne smiješ ništa nego moraš to slušati jer te on plaća. I ti ćeš sutra biti oduševljen što on dolazi ponovo i sam sebi kažeš; e sad se idem dodatno potruditi da on bude sretan. Ma kako da ne... mi koliko god imali brojnost, punili tribine, navijali za klub, mi smo istovremeno jako toksično okruženje.