uto okt 18, 2016 10:54 pm
Seljačke politike tipa : "Ko je navik'o da dolazi, dolazit će, a ko nije, neće", slobodno okačite mačku o rep, a evo i konkretnog primjera. Ja prvi, a i pored mene još barem 2, 3 koje ja poznajem neće doći sutra na utakmicu. I to ne samo sutra, nego ubuduće. Zašto ? Zato što kad se malo razmisli, i uključi mozak, a isključe emocije, shvatiš da je ona krilatica "Mi smo Željini, Željo je naš", kad je pitanje prakse i nije baš realna. Okej, navijači treba da pomažu Želji, i to je onaj dio "Mi smo Željini", ali, problem nastaje kod dijela "Željo je naš..."... Šta želim reći sa ovim. Poučen prijašnjim iskustvima, kada su u pitanju segmenti F.K.Ž. koji se i ne prikazuju na zelenom terenu, sva ova pompa oko uprave, koja najednom, spasi sve što se spasiti može, poče graditi europsku Grbavicu, provoditi ustaljene procedure, držati se striktnih finansijskih-poreskih propisa, raditi na temeljima nekog novog, "europskog" Želje me poslije derbija natjera da se zapitam, de stani, koji klinac meni u životu treba uopće da mene interesuje iko ko ima veze sa Željom, a da nije na zelenom terenu ? Helem, kako kažu ljudi, kad čovjek napokon odluči da pogleda stvari realno, i isključi emocije, vidi da neke stvari su zaista i nisu onakve kakvim si ih zamišljao. Eksponiranja i kupljenje lovorika za dobre stvari, a potpuna medijska izolacija kad su u pitanju one kontra tih, izmišljanje tople vode, pišanja prvo po sebi, pa onda i po nama, sipanja prašine u oči, upornim spinovanjem oko SD, nekakvih dozvola, načelnika, konstantno utvrđivanje nekih novih dugovanja, gašenja bankovnih računa, nikad "finansijski čišćem" Želji, katastrofa u segmentu odabira stručnih štabova-silnih, apsolutno ništa kad su u pitanju trofeji, i na kraju, ono što me naviše i nerviralo, KATASTROFA po pitanju perona za express dovođenje i tjeranje igrača, koji se u prethodne 2 i po godine nalazi u Zvorničkoj 27. Sad, na stranu kontriranja samim sebi, modelima nekakvog europskog Želje, ustaljenim procedurama, i bavljenja svim i svačim, što se ne nalazi u njihovom domenu, ovo je ono što fakat i nije baš za prešutit u eri transparentnog poslovanja F.K.Ž.... Podsjeti me, na portalu sa kojeg smo emigrirali sam pročit'o komentar koji mi je na prvu bio interesantan i smiješan, al' kad sam malo bolje razmislio, nit je interesantan, nit smiješan, nego realan, a koji glasi, "Uprava F.K.Ž. je toliko transparentna, da sve intervjue koji se daju, a nemaju unaprijed dogovoren set pitanja, daju samo svojoj službenoj stranici". U biti, sva bit teksta u tome treba biti, da ja i ne osjećam više da je Željo naš, i da jednostavno pri pomenu F.K.Ž. ja nemam one leptiriće, i osjećaj relaksacije i nečeg što je srcu milo, nego osjećaj konstantne teorije zavjere da je vazda neko kontra nas, da su svi drugi zlo i naopako, samo mi dobri, pošteni i jebani, uprave, dozvole, istok, ustaljene procedure, bruke i sramote, igrače bojkotaše, igrače bolikurce, igrače koji nas nazivaju psima, južnu tribinu koja se haveriše sa igračima, laži, obmane, i sramota. To nije moj Željo. Moj je Željo nešto sasvim drugo. Željo koji igra na terenu. A tog Želje nema. Zato, hvala, ali ne hvala.
A sektor je pravi sektor.